Psalmi 77:1-20
Psalmi 77:1-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Boga zazivam u pomoć, vapim mu da me čuje. Kad sam u nevolji, tražim Gospodara, noću neumorno pružam ruke. Moja se duša ne da utješiti. Kad god se sjetim Boga, uzdišem; kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah Ne daš da mi se sklope oči. Uzrujan sam, ne mogu govoriti. Razmišljam o davnim danima i pradavnim vremenima. Noću se sjećam kako sam pjevao. Sa svojim srcem razgovaram, u sebi tražim odgovor: »Zar će nas Bog vječno odbacivati i neće se više nikada smilovati? Je li zauvijek nestala njegova ljubav, je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje? Zar je Bog zaboravio biti milostiv pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah Najveću mi patnju zadaje to što snaga Svevišnjega više nije s nama. Sjećat ću se BOŽJIH djela i svih tvojih davnih čuda. Mislit ću na sva tvoja djela i razmišljati o onom što si učinio. Svet je tvoj put, Bože. Koji je bog velik kao naš? Ti si Bog koji čini čuda, svoju silu pokazuješ narodima. Svojom si rukom otkupio svoj narod, potomke Jakova i Josipa. Selah Vode su te vidjele, Bože, i prepale se, dubine su zadrhtale od straha. Mračni oblaci izlili su vodu, nebom se prolomio grom, a tvoje su se munje razletjele. Tvoja grmljavina ori se u vihoru, bljeskanje obasjava svijet, a zemlja drhti i trese se. Tvoj put vodio je kroz more, tvoja staza kroz silne vode, ali nitko ti nije vidio stope. Vodio si svoj narod kao stado, pomoću Mojsija i Arona.
Psalmi 77:1-20 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio. U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti. Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela. Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti. Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena. Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio. Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen? Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena? Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela. Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.” Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih. I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim. Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš? Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima. Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela. Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile. Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele. Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se. Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju. Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.