Izreke 7:6-27
Izreke 7:6-27 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Jednom sam s prozora svoje kuće gledao van, kroz rešetku. Promatrao sam neiskusnu mladež i primijetio mladića bez pameti. Hodao je ulicom kraj njenog ugla i krenuo prema kući grešne žene. Bio je suton, pri kraju dana, i spuštala se noćna tama. Ususret mu je izašla žena odjevena kao prostitutka, s lukavim namjerama. Bila je raspuštena i drska, nije se držala svoga doma. Čas na ulici, čas na trgu, na svakom je uglu vrebala. Mladića je dohvatila i poljubila pa mu besramno rekla: »Imam mesa od žrtve slavljenice, ispunila sam svoje zavjete. Zato sam ti izašla u susret, željno sam te tražila i našla. Ukrasila sam krevet lijepim pokrivačima, plahtama od egipatskog platna, namirisala sam ga smirnom, alojom i cimetom. Hajde da do jutra ljubav vodimo, da se ljubavlju naslađujemo! Muža mi nema kod kuće, na dalek put je otišao. Ponio je sa sobom puno novca i neće ga biti barem dva tjedna.« Nagovorila ga je uvjerljivim riječima, slatkorječivošću ga je zavela. Nepromišljeno je za njom krenuo, kao što vol ide na klanje, kao što jelen upada u stupicu, pa mu strijela probode utrobu, kao ptica koja ulijeće u zamku, ne znajući da će ga koštati života. Zato me slušajte, sinovi, obratite pažnju na moje riječi! Ne dajte srcu da skrene na putove grešne žene, nemojte zalutati na njezine staze. Jer, mnoge je ona uništila, brojne žrtve je uzela. Njena kuća je put do groba koji se spušta u odaje smrti.
Izreke 7:6-27 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Jer s prozora kuće svoje gledao sam kroz svoje prozorsko krilo pa sam vidio među priprostima, razaznao među momcima, mladića bez razbora: prolazio je ulicom pored ugla njezina i išao je putem ka kući njezinoj; u sumrak, navečer, u mrkloj i tamnoj noći. I gle, susrela ga je žena u ruhu bludnice, i lukavstvom u srcu. (Ona je grohotna i tvrdoglava, noge joj nisu ostajale u kući njenoj; čas je ona vani, čas na ulicama i vreba na svakom uglu.) Tako ga je uhvatila i poljubila ga, te mu je drska lica rekla: “Imam kod sebe žrtve pomirnice, danas sam ispunila zavjete svoje; stoga sam ti izašla u susret, da pomno potražim lice tvoje pa sam te našla. Prostrla sam postelju svoju prekrivačima od tapiserije, otkanim vezom, finim lanom egipatskim. Postelju sam svoju namirisala smirnom, alojem i cimetom. Hajde da se sitimo ljubavlju do jutra, da se tješimo ljubavlju! Jer supruga mi nema kod kuće, otišao je na daleko putovanje; uzeo je sa sobom kesu s novcem, a kući će doći određenog dana.” Mnogim svojim lijepim besjedama navela ga je da se prepusti, odvukla ga je svojim laskavim usnama. Pošao je za njom odjednom, kao što vol ide na klanje ili kao ludi na popravak kladama, dok mu strijela ne probije jetra; kao što ptica juri u zamku, i on ne zna da je to pitanje njegovog života. Stoga me sada čujte, djeco, i obratite pažnju na riječi usta mojih. Neka ti srce ne prianja na puteve njezine, ne zastranjuj po stazama njezinim. Jer je ona mnoge oborila izranivši ih; da, mnoge je snažne ljude ona pogubila. Njena je kuća put za pakao, silazi u odaje smrti.