Jer s prozora kuće svoje gledao sam kroz svoje prozorsko krilo
pa sam vidio među priprostima, razaznao među momcima, mladića bez razbora:
prolazio je ulicom pored ugla njezina i išao je putem ka kući njezinoj;
u sumrak, navečer, u mrkloj i tamnoj noći.
I gle, susrela ga je žena u ruhu bludnice, i lukavstvom u srcu.
(Ona je grohotna i tvrdoglava, noge joj nisu ostajale u kući njenoj;
čas je ona vani, čas na ulicama i vreba na svakom uglu.)
Tako ga je uhvatila i poljubila ga, te mu je drska lica rekla:
“Imam kod sebe žrtve pomirnice, danas sam ispunila zavjete svoje;
stoga sam ti izašla u susret, da pomno potražim lice tvoje pa sam te našla.
Prostrla sam postelju svoju prekrivačima od tapiserije, otkanim vezom, finim lanom egipatskim.
Postelju sam svoju namirisala smirnom, alojem i cimetom.
Hajde da se sitimo ljubavlju do jutra, da se tješimo ljubavlju!
Jer supruga mi nema kod kuće, otišao je na daleko putovanje;
uzeo je sa sobom kesu s novcem, a kući će doći određenog dana.”
Mnogim svojim lijepim besjedama navela ga je da se prepusti, odvukla ga je svojim laskavim usnama.
Pošao je za njom odjednom, kao što vol ide na klanje ili kao ludi na popravak kladama,
dok mu strijela ne probije jetra; kao što ptica juri u zamku, i on ne zna da je to pitanje njegovog života.
Stoga me sada čujte, djeco, i obratite pažnju na riječi usta mojih.
Neka ti srce ne prianja na puteve njezine, ne zastranjuj po stazama njezinim.
Jer je ona mnoge oborila izranivši ih; da, mnoge je snažne ljude ona pogubila.
Njena je kuća put za pakao, silazi u odaje smrti.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
