Brojevi 14:1-45

Podijeli

Brojevi 14:1-45 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?« Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.« Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću. Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!« Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.« Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.« »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.« BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene. Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj. Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji. Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo. Četrdeset godina — jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje — ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’ Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.« Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM. Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin. Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.« Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.« No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.

Brojevi 14:1-45 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Tada je sva zajednica podigla glas svoj i zavapila. I te noći narod je plakao. I svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i protiv Arona. I sva im je zajednica govorila: “Daj Bože da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili daj Bože da smo pomrli u ovoj pustinji! Zašto nas GOSPOD dovodi u tu zemlju, da padnemo od mača, tako da žene naše i djeca naša postanu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?” I jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!” Tada su Mojsije i Aron pali na lica svoja pred svim skupom zajednice sinova Izraelovih. A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili među onima što su istraživali zemlju, razderali su svoju odjeću. Zatim su rekli svoj zajednici sinova Izraelovih govoreći: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo, izvanredno je dobra zemlja. Ako mi GOSPODU omilimo, tada će nas on dovesti u tu zemlju i dati nam je. Tu zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Samo se nemojte buniti protiv GOSPODA niti se ne bojte naroda te zemlje: jer oni su zalogaj kruha za nas. Zaštita njihova ih je napustila, a s nama je GOSPOD! Ne bojte ih se!” Ali je sva zajednica zatražila da ih se kamenuje. Tada se pojavila slava GOSPODNJA u Šatoru sastanka pred svim sinovima Izraelovim. Tada je GOSPOD rekao Mojsiju: “Dokle će me taj narod izazivati? I koliko će već trebati da mi vjeruju zbog svih znakova koje sam pokazao među njima? Udarit ću ih kugom i razbaštiniti ih, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njih.” Nato je Mojsije rekao GOSPODU: “Tada će Egipćani čuti to, (jer si ti svojom moći, izveo ovaj narod između njih). I oni će to reći stanovnicima one zemlje. Jer su već čuli da si ti GOSPOD usred ovog naroda, da si ti GOSPOD koji se očituje licem u lice, i da tvoj oblak stoji nad njima i da ti ideš pred njima; danju u stupu od oblaka, a noću u stupu od ognja. A ako sada pobiješ sav ovaj narod kao jednoga čovjeka, tada će narodi koji su čuli glas o tebi reći, govoreći: ‘Zato što GOSPOD nije bio u stanju dovesti ovaj narod u zemlju za koju im se zakleo, stoga ih je pogubio u pustinji.’ I sada, zaklinjem te, neka snaga moga Gospoda bude velika, kako si rekao govoreći: ‘GOSPOD je strpljiv i velik milosrđem; oprašta nepravdu i prijestup, ali krivca nipošto ne razrješuje, koji pohodi nepravdu očeva na djeci do trećeg i četvrtog naraštaja.’ Oprosti, zaklinjem te, nepravdu ovome narodu prema veličini svoga milosrđa, kao što si oprostio ovome narodu, od Egipta sve do sada.” Tada je GOSPOD rekao: “Opraštam po riječi tvojoj. Ali doista, tako ja bio živ, sva će se zemlja napuniti slave GOSPODNJE, zbog svih tih ljudi koji su vidjeli slavu moju i čudesa moja koja sam učinio u Egiptu i u pustinji, pa su me ipak dosad iskušavali deset puta i nisu poslušali glas moj. Zasigurno oni neće vidjeti zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima; niti je neće vidjeti nitko od onih koji su me izazivali. No slugu svoga Kaleba, zato što je s njim drugi duh i što me je u potpunosti slijedio, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovo će je sjeme zaposjesti! (A Amalečani i Kanaanci prebivaju u dolini.) Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.” Zatim je rekao GOSPOD Mojsiju i Aronu govoreći: “Dokle ću podnositi tu zlu zajednicu koja mrmlja protiv mene? Čuo sam mrmljanja sinova Izraelovih kojim oni mrmljaju protiv mene. Reci im: ‘Tako ja bio živ, govori GOSPOD, kako ste u moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: i svi vi koji ste pobrojani prema svim vašim popisima od dvadeset godina starosti pa naviše, koji ste mrmljali protiv mene. Bez sumnje vi nećete ući u zemlju za koju sam se zakleo da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. A vaše malene, za koje kažete da bi postali plijen, njih ću uvesti da upoznaju zemlju koju ste vi prezreli. Ali što se tiče vas, neka vaša mrtva tijela popadaju u ovoj pustinji! I vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka nose vaše bludništvo dok vam se ne istroše mrtva tijela u pustinji. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju, baš dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu, snosit ćete svoju nepravdu, baš četrdeset godina. I znat ćete što znači prekršiti moje obećanje. Ja, GOSPOD, sam rekao: zasigurno ću tako postupiti s ovom zlom zajednicom koja se okupila protiv mene. U ovoj pustinji neka budu zatrti i tu neka izginu.” A oni ljudi koje je Mojsije poslao da istraže zemlju, koji su se vratili i koji su učinili da sva zajednica mrmlja protiv njega donoseći lažne glasine o zemlji; baš ti ljudi koji su donijeli loš izvještaj o zemlju, umrli su od pošasti pred GOSPODOM. Ali Jošua, sin Nunov i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od onih ljudi koji su išli istražiti zemlju, ostali su živjeti. Onda je Mojsije prenio te riječi svim sinovima Izraelovima i narod se jako rastužio. I ustali su rano ujutro te se počeli uspinjati na vrh gore govoreći. “Evo nas ovdje, i uzlazimo na mjesto koje je GOSPOD obećao, jer smo sagriješili.” Nato je Mojsije rekao: “Zašto vi sada prestupate zapovijed GOSPODNJU? Ali u tome nećete uspjeti. Ne penjite se, jer GOSPOD nije među vama; da ne budete udareni pred svojim neprijateljima. Jer su ondje pred vama Amalečani i Kanaanci te ćete pasti od mača zato što ste se okrenuli od GOSPODA i stoga GOSPOD neće biti s vama.” Ali su se oni drznuli uzaći na vrh brda, iako ni Kovčeg saveza GOSPODNJEG, ni Mojsije, nisu odlazili iz tabora. Tada su se spustili Amalečani i Kanaanci koji prebivaju na onome brdu te ih udarili i rastjerali ih sve do Horme.