Brojevi 14
14
Narod se pobunio
1Tada je sva zajednica podigla glas svoj i zavapila. I te noći narod je plakao.
2I svi su sinovi Izraelovi mrmljali protiv Mojsija i protiv Arona. I sva im je zajednica govorila: “Daj Bože da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili daj Bože da smo pomrli u ovoj pustinji!
3Zašto nas GOSPOD dovodi u tu zemlju, da padnemo od mača, tako da žene naše i djeca naša postanu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?”
4I jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!”
5Tada su Mojsije i Aron pali na lica svoja pred svim skupom zajednice sinova Izraelovih.
6A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili među onima što su istraživali zemlju, razderali su svoju odjeću.
7Zatim su rekli svoj zajednici sinova Izraelovih govoreći: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo, izvanredno je dobra zemlja.
8Ako mi GOSPODU omilimo, tada će nas on dovesti u tu zemlju i dati nam je. Tu zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
9Samo se nemojte buniti protiv GOSPODA niti se ne bojte naroda te zemlje: jer oni su zalogaj kruha za nas. Zaštita njihova ih je napustila, a s nama je GOSPOD! Ne bojte ih se!”
10Ali je sva zajednica zatražila da ih se kamenuje. Tada se pojavila slava GOSPODNJA u Šatoru sastanka pred svim sinovima Izraelovim.
11Tada je GOSPOD rekao Mojsiju: “Dokle će me taj narod izazivati? I koliko će već trebati da mi vjeruju zbog svih znakova koje sam pokazao među njima?
12Udarit ću ih kugom i razbaštiniti ih, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njih.”
Mojsije posreduje za narod
13Nato je Mojsije rekao GOSPODU: “Tada će Egipćani čuti to, (jer si ti svojom moći, izveo ovaj narod između njih).
14I oni će to reći stanovnicima one zemlje. Jer su već čuli da si ti GOSPOD usred ovog naroda, da si ti GOSPOD koji se očituje licem u lice, i da tvoj oblak stoji nad njima i da ti ideš pred njima; danju u stupu od oblaka, a noću u stupu od ognja.
15A ako sada pobiješ sav ovaj narod kao jednoga čovjeka, tada će narodi koji su čuli glas o tebi reći, govoreći:
16‘Zato što GOSPOD nije bio u stanju dovesti ovaj narod u zemlju za koju im se zakleo, stoga ih je pogubio u pustinji.’
17I sada, zaklinjem te, neka snaga moga Gospoda bude velika, kako si rekao govoreći:
18‘GOSPOD je strpljiv i velik milosrđem; oprašta nepravdu i prijestup, ali krivca nipošto ne razrješuje, koji pohodi nepravdu očeva na djeci do trećeg i četvrtog naraštaja.’
19Oprosti, zaklinjem te, nepravdu ovome narodu prema veličini svoga milosrđa, kao što si oprostio ovome narodu, od Egipta sve do sada.”
20Tada je GOSPOD rekao: “Opraštam po riječi tvojoj.
21Ali doista, tako ja bio živ, sva će se zemlja napuniti slave GOSPODNJE,
22zbog svih tih ljudi koji su vidjeli slavu moju i čudesa moja koja sam učinio u Egiptu i u pustinji, pa su me ipak dosad iskušavali deset puta i nisu poslušali glas moj.
23Zasigurno oni neće vidjeti zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima; niti je neće vidjeti nitko od onih koji su me izazivali.
24No slugu svoga Kaleba, zato što je s njim drugi duh i što me je u potpunosti slijedio, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovo će je sjeme zaposjesti!
25(A Amalečani i Kanaanci prebivaju u dolini.) Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.”
26Zatim je rekao GOSPOD Mojsiju i Aronu govoreći:
27“Dokle ću podnositi tu zlu zajednicu koja mrmlja protiv mene? Čuo sam mrmljanja sinova Izraelovih kojim oni mrmljaju protiv mene.
28Reci im: ‘Tako ja bio živ, govori GOSPOD, kako ste u moje uši govorili, tako ću vam i učiniti.
29U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: i svi vi koji ste pobrojani prema svim vašim popisima od dvadeset godina starosti pa naviše, koji ste mrmljali protiv mene.
30Bez sumnje vi nećete ući u zemlju za koju sam se zakleo da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
31A vaše malene, za koje kažete da bi postali plijen, njih ću uvesti da upoznaju zemlju koju ste vi prezreli.
32Ali što se tiče vas, neka vaša mrtva tijela popadaju u ovoj pustinji!
33I vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka nose vaše bludništvo dok vam se ne istroše mrtva tijela u pustinji.
34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju, baš dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu, snosit ćete svoju nepravdu, baš četrdeset godina. I znat ćete što znači prekršiti moje obećanje.
35Ja, GOSPOD, sam rekao: zasigurno ću tako postupiti s ovom zlom zajednicom koja se okupila protiv mene. U ovoj pustinji neka budu zatrti i tu neka izginu.”
36A oni ljudi koje je Mojsije poslao da istraže zemlju, koji su se vratili i koji su učinili da sva zajednica mrmlja protiv njega donoseći lažne glasine o zemlji;
37baš ti ljudi koji su donijeli loš izvještaj o zemlju, umrli su od pošasti pred GOSPODOM.
38Ali Jošua, sin Nunov i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od onih ljudi koji su išli istražiti zemlju, ostali su živjeti.
Izrael je poražen u boju
39Onda je Mojsije prenio te riječi svim sinovima Izraelovima i narod se jako rastužio.
40I ustali su rano ujutro te se počeli uspinjati na vrh gore govoreći. “Evo nas ovdje, i uzlazimo na mjesto koje je GOSPOD obećao, jer smo sagriješili.”
41Nato je Mojsije rekao: “Zašto vi sada prestupate zapovijed GOSPODNJU? Ali u tome nećete uspjeti.
42Ne penjite se, jer GOSPOD nije među vama; da ne budete udareni pred svojim neprijateljima.
43Jer su ondje pred vama Amalečani i Kanaanci te ćete pasti od mača zato što ste se okrenuli od GOSPODA i stoga GOSPOD neće biti s vama.”
44Ali su se oni drznuli uzaći na vrh brda, iako ni Kovčeg saveza GOSPODNJEG, ni Mojsije, nisu odlazili iz tabora.
45Tada su se spustili Amalečani i Kanaanci koji prebivaju na onome brdu te ih udarili i rastjerali ih sve do Horme.
Trenutno odabrano:
Brojevi 14: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA