Marko 14:1-25
Marko 14:1-25 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.« Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu. Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili. A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe. Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.« Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa. Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?« Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.« Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru. Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.« Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.« Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!« Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje. I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja Novi savez. Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«
Marko 14:1-25 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.« Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu. Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili. A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe. Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.« Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa. Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?« Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.« Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru. Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.« Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.« Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!« Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje. I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja Novi savez. Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«
Marko 14:1-25 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Za dva dana bila je svetkovina Pashe i Beskvasnih kruhova; a glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako bi ga na prijevaru zgrabili i ubili, ali su rekli: “Ne na svetkovinu, da ne nastane pobuna u narodu.” A kad je bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, dok je sjedio pri jelu, došla je neka žena s alabastrenom posudom skupocjene, prave nardove pomasti; razbila je posudu te mu izlila pomast na glavu. A bilo je nekih koji su se u sebi ljutili i govorili: “Čemu ovo rasipanje pomasti? Jer je to moglo biti prodano za više od tristo dinara i dano siromasima.” I mrmljali su protiv nje. A Isus je rekao: “Pustite je! Zašto je uznemirujete? Učinila je dobro djelo na meni. Jer siromahe uvijek imate uz sebe i kad god hoćete možete im dobro činiti, ali mene nemate uvijek. Ona je učinila, što je mogla; unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop. Uistinu vam kažem, posvuda gdje se ovo evanđelje bude propovijedalo, po svemu svijetu, govorit će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen. A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otišao je glavarima svećeničkim da im ga izda. A oni su se obradovali kad su to čuli i obećali mu dati novac. I tražio je zgodu kako bi ga izdao. I prvog dana Beskvasnih kruhova, kad su klali Pashu, njegovi su mu učenici rekli: “Gdje hoćeš da odemo i pripremimo da bi mogao jesti Pashu?” Tada je poslao dvojicu svojih učenika te im rekao: “Pođite u grad i susrest će vas čovjek koji nosi vrč vode; slijedite ga. I bilo gdje on uđe, recite domaćinu: ʻUčitelj kaže: Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?ʼ A on će vam pokazati veliku gornju sobu prostrtu i pripremljenu. Tamo nam pripremite.” I njegovi su učenici otišli i došli u grad te našli kako im je rekao i pripremili Pashu. A uvečer je došao s dvanaestoricom. I dok su sjedili i jeli, Isus je rekao: “Uistinu vam kažem, jedan od vas koji jede sa mnom, izdat će me.” A oni su se počeli žalostili te su mu govorili jedan po jedan: “Nisam li ja?” I drugi je rekao: “Nisam li ja?” A on je odgovorio rekavši im: “Jedan je od dvanaestorice, koji sa mnom umače u zdjelu. Sin čovječji doista odlazi kao što je o njemu zapisano, ali jao onom čovjeku koji izdaje Sina čovječjega. Bolje bi bilo tom čovjeku da se nikada nije rodio!” I dok su jeli, Isus je uzeo kruh i blagoslovio, pa ga razlomio te im dao i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je moje tijelo.” Onda je uzeo čašu i, kad je zahvalio, dao im je, te su svi iz nje pili. Tada im je rekao: “Ovo je krv moja, krv Novoga zavjeta koja se proljeva za mnoge. Uistinu vam kažem, neću više piti od trsova roda sve do onoga dana kad ću ga piti novog u kraljevstvu Božjem.”
Marko 14:1-25 Knjiga O Kristu (KOK)
Bila su dva dana do Pashe i do Blagdana beskvasnih kruhova. Svećenički poglavari i pismoznanci još su čekali prigodu da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. “Nećemo na blagdanskoj svetkovini”, rekli su, “da se narod ne pobuni.” Dok je Isus u međuvremenu bio u Betaniji u kući Šimuna gubavca, uđe neka žena s alabasternom posudom skupocjenoga nardova mirisnog ulja. Razbije grlo posude i izlije ulje Isusu na glavu. Neki se zbog toga naljute: “Čemu tako rasipati skupocjenu pomast! Mogla se skupo prodati, a novac dati siromasima.” Ali Isus im reče: “Pustite ju na miru! Zašto joj dodijavate? Učinila mi je dobro djelo. Siromaha će uvijek biti da im pomažete kad god budete htjeli, a ja neću uvijek biti s vama. Ona je učinila što je mogla. Unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop. Zaista vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.” Tada Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode svećeničkim poglavarima da se dogovori kako će izdati Isusa. Oni se obraduju i obećaju mu dati novca. Tako Juda počne tražiti prigodu da izda Isusa. Na prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova, kad je bio običaj žrtvovati pashalno janje, učenici upitaju Isusa: “Gdje želiš da ti pripravimo pashalnu večeru?” On pošalje dvojicu u Jeruzalem: “Idite u grad. Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim. U kući u koju uđe potražite domaćina pa mu recite: ‘Učitelj pita u kojoj sobi može blagovati pashalnu večeru sa svojim učenicima.’ On će vam pokazati veliku sobu na katu, posve pripremljenu. Ondje nam pripravite večeru.” Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao te ondje pripreme pashalnu večeru. Uvečer Isus dođe s Dvanaestoricom. Dok su jeli za stolom, reče im: “Zaista vam kažem, jedan od vas koji sa mnom jedete izdat će me!” Oni se silno ražaloste pa ga jedan za drugim počnu pitati: “Nisam valjda ja taj?” On odgovori: “To je jedan od vas Dvanaestorice, koji sa mnom umače kruh u istu zdjelu. Jer ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kao što piše u Svetome pismu. Ali teško onome koji izda Sina Čovječjega! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!” Dok su blagovali, Isus uzme kruh, blagoslovi ga i razlomi ga i podijeli im govoreći: “Uzmite! Ovo je moje tijelo.” Zatim uzme čašu vina, zahvali Bogu i pruži njima. Svi su iz nje pili. A on im reče: “Ovo je moja krv, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista vam kažem: Neću više piti vina sve do onoga dana kada ću piti novo vino u Božjemu kraljevstvu.”