Za dva dana bila je svetkovina Pashe i Beskvasnih kruhova; a glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako bi ga na prijevaru zgrabili i ubili,
ali su rekli: “Ne na svetkovinu, da ne nastane pobuna u narodu.”
A kad je bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, dok je sjedio pri jelu, došla je neka žena s alabastrenom posudom skupocjene, prave nardove pomasti; razbila je posudu te mu izlila pomast na glavu.
A bilo je nekih koji su se u sebi ljutili i govorili: “Čemu ovo rasipanje pomasti?
Jer je to moglo biti prodano za više od tristo dinara i dano siromasima.” I mrmljali su protiv nje.
A Isus je rekao: “Pustite je! Zašto je uznemirujete? Učinila je dobro djelo na meni.
Jer siromahe uvijek imate uz sebe i kad god hoćete možete im dobro činiti, ali mene nemate uvijek.
Ona je učinila, što je mogla; unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop.
Uistinu vam kažem, posvuda gdje se ovo evanđelje bude propovijedalo, po svemu svijetu, govorit će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.
A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otišao je glavarima svećeničkim da im ga izda.
A oni su se obradovali kad su to čuli i obećali mu dati novac. I tražio je zgodu kako bi ga izdao.
I prvog dana Beskvasnih kruhova, kad su klali Pashu, njegovi su mu učenici rekli: “Gdje hoćeš da odemo i pripremimo da bi mogao jesti Pashu?”
Tada je poslao dvojicu svojih učenika te im rekao: “Pođite u grad i susrest će vas čovjek koji nosi vrč vode; slijedite ga.
I bilo gdje on uđe, recite domaćinu: ʻUčitelj kaže: Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?ʼ
A on će vam pokazati veliku gornju sobu prostrtu i pripremljenu. Tamo nam pripremite.”
I njegovi su učenici otišli i došli u grad te našli kako im je rekao i pripremili Pashu.
A uvečer je došao s dvanaestoricom.
I dok su sjedili i jeli, Isus je rekao: “Uistinu vam kažem, jedan od vas koji jede sa mnom, izdat će me.”
A oni su se počeli žalostili te su mu govorili jedan po jedan: “Nisam li ja?” I drugi je rekao: “Nisam li ja?”
A on je odgovorio rekavši im: “Jedan je od dvanaestorice, koji sa mnom umače u zdjelu.
Sin čovječji doista odlazi kao što je o njemu zapisano, ali jao onom čovjeku koji izdaje Sina čovječjega. Bolje bi bilo tom čovjeku da se nikada nije rodio!”
I dok su jeli, Isus je uzeo kruh i blagoslovio, pa ga razlomio te im dao i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je moje tijelo.”
Onda je uzeo čašu i, kad je zahvalio, dao im je, te su svi iz nje pili.
Tada im je rekao: “Ovo je krv moja, krv Novoga zavjeta koja se proljeva za mnoge.
Uistinu vam kažem, neću više piti od trsova roda sve do onoga dana kad ću ga piti novog u kraljevstvu Božjem.”