Matej 27:1-61

Podijeli

Matej 27:1-61 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Rano ujutro svi svećenički poglavari i narodni starješine dogovorili su se da ubiju Isusa. Zatim su ga svezali, odveli i predali upravitelju Pilatu. Kad je Juda, koji ga je izdao, vidio da je Isus osuđen, požalio je zbog onoga što je učinio pa je svećeničkim poglavarima i starješinama vratio trideset srebrnjaka. Rekao je: »Pogriješio sam što sam predao nevinog čovjeka, da ga ubiju.« No oni su rekli: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« Tada je Juda bacio srebrnjake u Hram, otišao i objesio se. Svećenički su poglavari uzeli srebrnjake i rekli: »Protivi se našem Zakonu da ih stavimo u hramsku blagajnu jer su plaća za krv.« Stoga su odlučili kupiti za njih lončarevu njivu da bude groblje za strance. Njiva je do danas poznata kao Krvava njiva. Tako se ispunilo što je rekao prorok Jeremija: »Uzeli su trideset srebrnjaka. Toliko su Izraelci odlučili platiti za njegov život. I tim su novcem kupili lončarevu njivu, kao što im je Gospodin naredio.« U međuvremenu, Isusa su doveli pred upravitelja i on ga je upitao: »Jesi li ti kralj Židova?« Isus je rekao: »Ti tako kažeš.« A dok su ga svećenički poglavari i starješine optuživali, ništa nije odgovarao. Tada ga je Pilat upitao: »Zar ne čuješ što sve protiv tebe svjedoče?« No Isus mu nije odgovorio ni na jedno pitanje pa se Pilat jako čudio. Upravitelj je običavao svakoga blagdana pustiti narodu jednoga zatvorenika po njihovoj želji. U to su vrijeme imali zloglasnoga zatvorenika zvanog Baraba. Kad se narod okupio, Pilat je upitao: »Koga želite da vam oslobodim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Pilat je, naime, znao da su mu Isusa predali iz zavisti. Dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: »Nemoj učiniti ništa protiv toga nevinog čovjeka. Cijeli sam dan uznemirena zbog sna koji sam sanjala o njemu.« No svećenički poglavari i starješine nagovorili su narod da od Pilata zatraži da pusti Barabu, a Isusa da pogubi. Tada ih je upravitelj upitao: »Kojega od ove dvojice želite da vam oslobodim?« Odgovorili su: »Barabu!« Pilat ih je upitao: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Krist?« »Neka se razapne!« svi su odgovorili. Pilat je upitao: »Zašto? Kakav je zločin počinio?« A oni su još glasnije vikali: »Razapni ga!« Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke, rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.« A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!« Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu. Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu. Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči. No kad ga je okusio, nije htio piti. Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika — jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!« Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti. Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?« To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju.« Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo. Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad te se pokazali mnogima. Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!« Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova. Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba.

Matej 27:1-61 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Kad je osvanulo jutro, svi glavari svećenički i narodne starješine održali su vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I pošto su ga svezali, odveli su ga i predali upravitelju Ponciju Pilatu. Tada se Juda, koji ga je izdao, kad je vidio da je osuđen, kajao i vratio trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama, govoreći: “Sagriješio sam što sam izdao krv nedužnu!” A oni su rekli: “Što nas je za to briga? Ti vidi što ćeš!” Tada je bacio srebrnjake u Hram, udaljio se, otišao i objesio se. A glavari su svećenički uzeli srebrnjake i rekli: “Nije zakonom dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su cijena za krv.” Zatim su održali vijećanje te su za njih kupili lončarevu njivu za ukop tuđinaca. Stoga se ta njiva sve do dana današnjega naziva “Krvava njiva”. Tada se ispunilo što je rekao prorok Jeremija, govoreći: “I uzeli su trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga koga su procijenili sinovi Izraelovi; te su ih dali za lončarevu njivu, kako mi je naredio Gospodin.” A Isus je stao pred upravitelja; i upravitelj ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A Isus mu je odgovorio: “Ti kažeš!” I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao. Tada ga je Pilat upitao: “Zar ne čuješ koliko toga svjedoče protiv tebe?” A on mu nije odgovorio ni na jednu riječ, tako da se upravitelj jako čudio. A na svetkovinu je upravitelj običavao osloboditi narodu jednog zatvorenika, kojega bi htjeli. A imali su tada poznatog zatvorenika, zvanog Baraba. Stoga, kad su se okupili, Pilat ih je upitao: “Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji je nazvan Krist?” Jer je znao da su ga predali iz zavisti. Dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poručila mu je njegova žena govoreći: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.” Ali su glavari svećenički i starješine nagovorili mnoštvo da traže Barabu, a Isusa pogube. Upravitelj im je odgovorio rekavši: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni su rekli: “Barabu!” Pilat ih je upitao: “Što ću onda učiniti s Isusom koji je nazvan Krist?” Svi su mu odgovorili: “Neka se razapne!” A upravitelj je upitao: “Zašto, kakvo je zlo učinio?” Ali oni su još jače vikali govoreći: “Neka se razapne!” Kad je Pilat vidio da ništa ne postiže, nego nastaje još veći metež, uzeo je vodu i oprao svoje ruke pred mnoštvom, govoreći: “Nevin sam od krvi ovog pravednika! Vi vidite što ćete.” Nato je sav narod odgovorio rekavši: “Krv njegova na nas i na našu djecu!” Tada im je pustio Barabu, i pošto je izbičevao Isusa, predao ga je da se razapne. Zatim su upraviteljevi vojnici uveli Isusa u javnu sudnicu i okupili oko njega cijelu četu. Onda su ga svukli i zaogrnuli ga grimiznim plaštem. I pošto su ispleli vijenac od trnja, stavili su mu ga na glavu, a trsku u njegovu desnicu te se pred njim klanjali i rugali mu se govoreći: “Zdravo, kralju Židova!” I pljuvali su po njemu i uzeli trsku pa ga udarali po glavi. Nakon što su mu se narugali, skinuli su mu plašt i obukli mu njegovu odjeću, pa ga odveli da ga razapnu. I dok su izlazili, našli su nekog čovjeka iz Cirene, imenom Šimun; njega su prisilili da mu nosi križ. A kad su došli na mjesto zvano Golgota, što znači ʻmjesto lubanjeʼ, dali su mu piti ocat pomiješan sa žuči; a kad je to okusio, nije htio piti. Zatim su ga razapeli i razdijelili njegovu odjeću pošto su bacili ždrijeb; da bi se ispunilo što je rečeno po proroku: “Razdijelili su odjeću moju među sobom, a za moje ruho bacili su ždrijeb.” Onda su sjeli i ondje ga čuvali. A iznad njegove glave stavili su mu napisanu optužnicu: OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA. Tada su s njim bila razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva. A koji su prolazili, grdili su ga, mahali svojim glavama i govorili: “Ti koji rušiš Hram i gradiš ga za tri dana, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” Jednako su mu se rugali i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, govoreći: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Ako je kralj Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo mu vjerovati! Uzdao se u Boga; neka ga sada izbavi, ako ga hoće, jer je rekao: ʻJa sam Sin Božji!ʼ ” A predbacivali su mu i razbojnici koji su bili razapeti s njim. I od šestoga sata nastala je tama po svoj zemlji sve do devetoga sata. A oko devetoga sata Isus je povikao jakim glasom govoreći: “Eli, Eli, lama sabahtani?”, to jest: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?” Neki od onih što su stajali ondje, kad su to čuli, rekli su: “Ovaj doziva Iliju!” A jedan je od njih odmah otrčao i uzeo spužvu, pa je natopio octom i nataknuo na trsku te mu dao piti. Ostali su govorili: “Pusti da vidimo hoće li ga Ilija doći spasiti!” A Isus je ponovo povikao jakim glasom i ispustio duh. I gle, hramski se zastor razderao nadvoje, od vrha do dolje; i zemlja se potresla, a stijene su se raspucale; i otvorili su se grobovi i uskrsla su mnoga tijela usnulih svetih, te su, nakon njegova uskrsnuća, izašli iz grobova, ušli u Sveti grad i pojavili se pred mnogima. A kad su satnik i oni što su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i što se dogodilo, jako su se uplašili govoreći: “Doista, ovaj je bio Sin Božji!” A bile su ondje i promatrale izdaleka mnoge žene koje su iz Galileje slijedile Isusa i posluživale ga. Među njima je bila Marija Magdalena i Marija, majka Jakova i Josije, i majka djece Zebedejeve. A kad se spustila večer, došao je bogati čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. On je otišao k Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo. Tada je Pilat zapovjedio da mu se tijelo preda. I Josip je uzeo tijelo, povio ga u čisto laneno platno i položio ga u svoju novu grobnicu, koju je isklesao u stijeni, pa je dokotrljao veliki kamen na vrata grobnice i otišao. A ondje je bila Marija Magdalena i druga Marija; sjedile su nasuprot grobnici.

Matej 27:1-61 Knjiga O Kristu (KOK)

Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa. Svežu ga i odvedu rimskome upravitelju Pilatu. Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrnjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama te im reče: “Zgriješio sam! Izdao sam nedužna čovjeka!” “Što se to nas tiče?” odgovore mu oni. “To je tvoja stvar!” Juda nato baci srebrnjake u Hram, a zatim ode i objesi se. Svećenički poglavari pokupe srebrnjake. “Ne smijemo ih staviti u hramsku blagajnu”, rekoše, “jer su isplaćeni za krvavo djelo.” Zato se dogovore te za njih kupe lončarovu njivu da posluži kao groblje za ukop tuđinaca. Zato se ta njiva još zove “Krvava njiva”. Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo: “Uzeli su trideset srebrnjaka— na toliko su ga procijenili Izraelci— i kupili su lončarovu njivu, kako je Gospodin zapovjedio.” Isusa dovedu pred rimskoga upravitelja Pilata. On ga upita: “Jesi li ti kralj Židova?” “Ti to kažeš”, odgovori mu Isus. Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine, ali Isus nije odgovarao. Pilat ga stoga upita: “Zar ne čuješ kako te teško optužuju?” Ali Isus ne odgovori ni na jedno pitanje, što je Pilata veoma začudilo. Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži. U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio zloglasni Baraba. Kad se mnoštvo okupilo da zatraži da se pusti jedan zatvorenik, Pilat ih upita: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa kojega nazivaju Mesijom?” Znao je, naime, da su ga predali sudu iz zavisti. Dok je Pilat sjedio na sudačkom stolcu, stigne mu poruka od njegove žene: “Okani se tog pravednika jer sam se noćas u snu namučila zbog njega!” Svećenički poglavari i starješine, međutim, nagovore svjetinu da zatraži slobodu za Barabu, a smrt za Isusa. Kad ih je zatim upravitelj upitao: “Koga od njih dvojice želite da vam pustim?” oni odgovore: “Barabu!” “A što ću onda s Isusom kojega zovete Mesijom?” upita. “Raspni ga!” poviču oni. “Zbog čega? Kakvo je zlo učinio?” upita Pilat. Ali oni su samo još glasnije vikali: “Raspni ga!” Kad je Pilat vidio da ništa ne koristi i da metež postaje sve gori, uzme vodu i pred svjetinom opere ruke govoreći: “Ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka! Vi ćete za nju snositi odgovornost!” Nato sva svjetina poviče: “Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!” Pilat im tada pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa raspeti. Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u pretorij i sazovu oko njega cijelu četu. Svuku ga i zaogrnu grimiznim plaštem. Spletu zatim krunu od trnja i stave mu je na glavu, a u ruku mu stave trsku kao žezlo. “Živio kralj Židova!” rugali su mu se i prigibali pred njim koljena. Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi. Kad su mu se izrugali, skinu s njega plašt, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu. Vodeći ga, sretnu nekoga Šimuna iz Cirene te ga primoraju da ponese Isusov križ. Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “lubanja”). Vojnici mu pruže vino sa žuči, ali kad ga okusi, nije htio piti. Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću. Zatim su ondje sjedili i čuvali ga. Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivnji: “OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.” S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. A prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? Spasi onda sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!” Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine: “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u njega! Uzdao se u Boga! Neka ga Bog sada izbavi ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: ‘Ja sam Božji Sin.’” Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim. O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. U tri sata Isus glasno poviče: “ Eli, Eli, lema sabahtani! ” (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”) “Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli. Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči ju u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. “Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi”, kazaše ostali. A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne. Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna. Zemlja se potrese, špilje se raspuknu, grobovi se otvore, a tijela mnogih umrlih pravednika uskrsnu. Nakon Isusova uskrsnuća oni iziđu iz grobova te odu u sveti grad i pokažu se mnogima. Kad su rimski stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, rekoše: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!” Bile su tu i mnoge žene koje su promatrale izdaleka. Došle su iz Galileje za Isusom služeći mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te majka Zebedejevih sinova. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Pilat zapovjedi da tako učine. Josip uzme tijelo, umota ga u čisto platno i položi ga u svoj novi grob isklesan u stijeni. Navali na ulaz velik kamen i ode. Bile su ondje Marija iz Magdale i druga Marija i sjedile gledajući prema grobu.