Matej 27:1-61

Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa. Svežu ga i odvedu rimskome upravitelju Pilatu. Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrnjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama te im reče: “Zgriješio sam! Izdao sam nedužna čovjeka!” “Što se to nas tiče?” odgovore mu oni. “To je tvoja stvar!” Juda nato baci srebrnjake u Hram, a zatim ode i objesi se. Svećenički poglavari pokupe srebrnjake. “Ne smijemo ih staviti u hramsku blagajnu”, rekoše, “jer su isplaćeni za krvavo djelo.” Zato se dogovore te za njih kupe lončarovu njivu da posluži kao groblje za ukop tuđinaca. Zato se ta njiva još zove “Krvava njiva”. Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo: “Uzeli su trideset srebrnjaka— na toliko su ga procijenili Izraelci— i kupili su lončarovu njivu, kako je Gospodin zapovjedio.” Isusa dovedu pred rimskoga upravitelja Pilata. On ga upita: “Jesi li ti kralj Židova?” “Ti to kažeš”, odgovori mu Isus. Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine, ali Isus nije odgovarao. Pilat ga stoga upita: “Zar ne čuješ kako te teško optužuju?” Ali Isus ne odgovori ni na jedno pitanje, što je Pilata veoma začudilo. Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži. U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio zloglasni Baraba. Kad se mnoštvo okupilo da zatraži da se pusti jedan zatvorenik, Pilat ih upita: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa kojega nazivaju Mesijom?” Znao je, naime, da su ga predali sudu iz zavisti. Dok je Pilat sjedio na sudačkom stolcu, stigne mu poruka od njegove žene: “Okani se tog pravednika jer sam se noćas u snu namučila zbog njega!” Svećenički poglavari i starješine, međutim, nagovore svjetinu da zatraži slobodu za Barabu, a smrt za Isusa. Kad ih je zatim upravitelj upitao: “Koga od njih dvojice želite da vam pustim?” oni odgovore: “Barabu!” “A što ću onda s Isusom kojega zovete Mesijom?” upita. “Raspni ga!” poviču oni. “Zbog čega? Kakvo je zlo učinio?” upita Pilat. Ali oni su samo još glasnije vikali: “Raspni ga!” Kad je Pilat vidio da ništa ne koristi i da metež postaje sve gori, uzme vodu i pred svjetinom opere ruke govoreći: “Ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka! Vi ćete za nju snositi odgovornost!” Nato sva svjetina poviče: “Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!” Pilat im tada pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa raspeti. Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u pretorij i sazovu oko njega cijelu četu. Svuku ga i zaogrnu grimiznim plaštem. Spletu zatim krunu od trnja i stave mu je na glavu, a u ruku mu stave trsku kao žezlo. “Živio kralj Židova!” rugali su mu se i prigibali pred njim koljena. Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi. Kad su mu se izrugali, skinu s njega plašt, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu. Vodeći ga, sretnu nekoga Šimuna iz Cirene te ga primoraju da ponese Isusov križ. Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “lubanja”). Vojnici mu pruže vino sa žuči, ali kad ga okusi, nije htio piti. Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću. Zatim su ondje sjedili i čuvali ga. Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivnji: “OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.” S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. A prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? Spasi onda sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!” Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine: “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u njega! Uzdao se u Boga! Neka ga Bog sada izbavi ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: ‘Ja sam Božji Sin.’” Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim. O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. U tri sata Isus glasno poviče: “ Eli, Eli, lema sabahtani! ” (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”) “Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli. Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči ju u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. “Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi”, kazaše ostali. A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne. Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna. Zemlja se potrese, špilje se raspuknu, grobovi se otvore, a tijela mnogih umrlih pravednika uskrsnu. Nakon Isusova uskrsnuća oni iziđu iz grobova te odu u sveti grad i pokažu se mnogima. Kad su rimski stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, rekoše: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!” Bile su tu i mnoge žene koje su promatrale izdaleka. Došle su iz Galileje za Isusom služeći mu. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te majka Zebedejevih sinova. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Pilat zapovjedi da tako učine. Josip uzme tijelo, umota ga u čisto platno i položi ga u svoj novi grob isklesan u stijeni. Navali na ulaz velik kamen i ode. Bile su ondje Marija iz Magdale i druga Marija i sjedile gledajući prema grobu.