Matej 22:1-46Podijeli

Matej 22:1-46 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći. Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’ No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad. Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli — zle i dobre — i svadbena se dvorana napunila gostima. A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’ Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.« Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima, a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?« Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?« Odgovorili su mu: »Carev.« A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.« Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli. Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’ Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. Na kraju je i žena umrla. Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?« Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’? A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.« Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem. Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?« A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je prva i najvažnija zapovijed. Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’ Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.« Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: »Što mislite o Kristu? Čiji je on potomak?« Odgovorili su mu: »Davidov.« A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.

Matej 22:1-46 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I Isus im je odgovorio i ponovo progovorio u usporedbama te rekao: “Kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je pripremio svadbu svome sinu. I poslao je svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli doći. Ponovo je poslao druge sluge govoreći: ʻRecite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripremio, poklana su moja goveda i tovljenici i sve je spremno. Dođite na svadbu!ʼ Ali oni nisu marili te su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. A ostali su uhvatili sluge njegove, zlostavljali ih i ubili. A kad je taj kralj to čuo, razgnjevio se te poslao svoje vojske, pogubio one ubojice i spalio njihov grad. Tada je rekao svojim slugama: ʻSvadba je spremna, ali uzvanici nisu bili dostojni. Idite stoga na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete!ʼ Tako su te sluge izašle na glavne puteve i skupile sve koje su našli, i zle i dobre; i svadba se napunila gostima. A kad je kralj ušao pogledati goste, opazio je ondje čovjeka koji nije odjenuo svadbenu odjeću, pa ga upitao: ʻPrijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbene odjeće?ʼ A on je zanijemio. Tada je kralj rekao slugama: ʻSvežite mu ruke i noge, odvedite ga i bacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.ʼ Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.” Zatim su farizeji otišli i održali vijećanje kako bi ga uhvatili u riječi. I poslali su mu svoje učenike s herodovcima govoreći: “Učitelju, mi znamo da si istinit i učiš Božjem putu u istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš na vanjštinu ljudsku. Reci nam, stoga, što ti misliš; je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?” A Isus je prozreo njihovu opakost i rekao: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu dinar. A on ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su mu: “Cezarov!” Tada im je rekao: “Dajte stoga cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje.” Kad su čuli te riječi, začudili su se te ga ostavili i otišli. Istog su mu dana pristupili saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali ga govoreći: “Učitelju, Mojsije je rekao: ʻAko tko umre bez djece, neka brat njegov oženi njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu!ʼ A bilo je kod nas sedmero braće. I prvi se oženio i umro bez potomstva i ostavio svoju ženu svome bratu. Isto tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. A nakon svih umrla je i žena. Dakle, po uskrsnuću, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer su je svi imali.” Isus im je odgovorio rekavši: “Varate se, ne znajući Pisma ni snage Božje. Jer po uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam je Bog rekao govoreći: ʻJa sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljevʼ? Bog nije Bog mrtvih, nego živih!” A kad je mnoštvo to čulo, zapanjilo se njegovim naukom. Ali kad su farizeji čuli da je ušutkao saduceje, okupili su se zajedno. Tada ga je jedan od njih, zakonoznanac, upitao iskušavajući ga i govoreći: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?” Isus mu je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga je njoj slična: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe.ʼ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” Dok su farizeji bili okupljeni, Isus ih je upitao, govoreći: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.” Upitao ih je: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, govoreći: ʻGOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ? Ako je, dakle, David njega nazvao Gospodinom, kako je on njegov sin?” I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječ, niti se od toga dana itko usudio pitati ga bilo što.

Matej 22:1-46 Knjiga O Kristu (KOK)

Isus im opet počne govoriti u prispodobama. “S nebeskim je kraljevstvom kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu. Pošalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, ali oni odbiju poziv. Pošalje druge sluge i reče: ‘Recite uzvanicima: Pripremio sam vam gozbu. Ispekli smo najslasnije meso. Sve je spremno. Dođite na svadbu!’ Ali oni nisu marili te odu svaki za svojim poslom—jedni na svoju njivu, drugi u trgovinu. Ostali uhvate sluge, premlate ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, pošalje vojsku i smakne ubojice te im zapali grad. A slugama reče: ‘Svadbena je gozba, eto, spremna, ali uzvanici je nisu bili dostojni. Idite zato na putove i raskrižja i pozovite na svadbu koga god nađete!’ Sluge iziđu na putove i dovedu sve koje su mogli naći: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima. Ali kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji nije bio odjeven u prikladnu odjeću za svadbu. ‘Prijatelju,’ upita ga, ‘kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?’ Čovjek je samo šutio. Tada kralj zapovjedi poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i izbacite ga u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba. Jer mnogi su pozvani, ali je malo izabranih.’” Tada se farizeji sastanu zaradi dogovora kako da Isusa uhvate u riječi. Odluče mu poslati neke svoje učenike skupa s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu. Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.” Isus prozre njihovu opakost pa reče: “Zašto me kušate, licemjeri? Pokažite mi kovani novac pa ću vam reći.” Donesu mu novčić, a on upita: “Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?” “Carevi”, odgovore. “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im. Kad su to čuli, zadive se pa ga ostave i odu. Toga dana dođu k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga: “Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime. Bila su tako u nas sedmorica braće. Prvi od njih se oženio i umro a da nije imao djece, pa je njegova udovica postala ženom drugoga brata. Drugi i treći također su umrli, i tako sva sedmorica. Na posljetku umre i žena. Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?” Isus im odgovori: “U zabludi ste jer ne razumijete Sveto pismo ni Božju silu! Jer o uskrsnuću se neće ni ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na nebu. A glede uskrsnuća, niste li u Pismu pročitali da je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’ dugo nakon što su oni poumirali? A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih!” Kad je mnoštvo to čulo, ostalo je zadivljeno njegovim učenjem. Kad su farizeji čuli kako je Isus ušutkao saduceje, pođu skupa k njemu te ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?” “‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!’ To je prva i najveća zapovijed. Druga, jednako važna, glasi: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!’ Sve druge zapovijedi i svi zahtjevi proroka proizlaze iz tih dviju zapovijedi.” Kad su se okupili farizeji, Isus ih upita: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” “Davidov”, odgovore. On ih upita: “A zašto ga onda David, nadahnut Svetim Duhom, naziva Gospodinom kad kaže: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi s desne strane dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje’? Dakle, ako ga sâm David je nazvao Gospodinom, kako bi mu onda mogao biti sin?” Nitko mu nije znao odgovoriti ni riječi. Od toga dana nitko ga se više nije usudio išta pitati.