Matej 22:1-46

I Isus im je odgovorio i ponovo progovorio u usporedbama te rekao: “Kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je pripremio svadbu svome sinu. I poslao je svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli doći. Ponovo je poslao druge sluge govoreći: ʻRecite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripremio, poklana su moja goveda i tovljenici i sve je spremno. Dođite na svadbu!ʼ Ali oni nisu marili te su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. A ostali su uhvatili sluge njegove, zlostavljali ih i ubili. A kad je taj kralj to čuo, razgnjevio se te poslao svoje vojske, pogubio one ubojice i spalio njihov grad. Tada je rekao svojim slugama: ʻSvadba je spremna, ali uzvanici nisu bili dostojni. Idite stoga na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete!ʼ Tako su te sluge izašle na glavne puteve i skupile sve koje su našli, i zle i dobre; i svadba se napunila gostima. A kad je kralj ušao pogledati goste, opazio je ondje čovjeka koji nije odjenuo svadbenu odjeću, pa ga upitao: ʻPrijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbene odjeće?ʼ A on je zanijemio. Tada je kralj rekao slugama: ʻSvežite mu ruke i noge, odvedite ga i bacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.ʼ Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.” Zatim su farizeji otišli i održali vijećanje kako bi ga uhvatili u riječi. I poslali su mu svoje učenike s herodovcima govoreći: “Učitelju, mi znamo da si istinit i učiš Božjem putu u istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš na vanjštinu ljudsku. Reci nam, stoga, što ti misliš; je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?” A Isus je prozreo njihovu opakost i rekao: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu dinar. A on ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su mu: “Cezarov!” Tada im je rekao: “Dajte stoga cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje.” Kad su čuli te riječi, začudili su se te ga ostavili i otišli. Istog su mu dana pristupili saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali ga govoreći: “Učitelju, Mojsije je rekao: ʻAko tko umre bez djece, neka brat njegov oženi njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu!ʼ A bilo je kod nas sedmero braće. I prvi se oženio i umro bez potomstva i ostavio svoju ženu svome bratu. Isto tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. A nakon svih umrla je i žena. Dakle, po uskrsnuću, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer su je svi imali.” Isus im je odgovorio rekavši: “Varate se, ne znajući Pisma ni snage Božje. Jer po uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam je Bog rekao govoreći: ʻJa sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljevʼ? Bog nije Bog mrtvih, nego živih!” A kad je mnoštvo to čulo, zapanjilo se njegovim naukom. Ali kad su farizeji čuli da je ušutkao saduceje, okupili su se zajedno. Tada ga je jedan od njih, zakonoznanac, upitao iskušavajući ga i govoreći: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?” Isus mu je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga je njoj slična: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe.ʼ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” Dok su farizeji bili okupljeni, Isus ih je upitao, govoreći: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.” Upitao ih je: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, govoreći: ʻGOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ? Ako je, dakle, David njega nazvao Gospodinom, kako je on njegov sin?” I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječ, niti se od toga dana itko usudio pitati ga bilo što.