Matej 13:1-53
Matej 13:1-53 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša — neka čuje!« Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?« A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju — ne vide; iako slušaju — ne čuju i ne razumiju. Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo: ‘Slušat ćete i slušati, ali nećete razumjeti. Gledat ćete i gledati, ali nećete vidjeti. Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda; uši su začepili i oči zatvorili. Tako da ne vide svojim očima, ne čuju svojim ušima, ne razumiju svojim srcem i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’ Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.« »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.« Zatim im Isus iznese drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. No dok su ljudi spavali, došao je neprijatelj, posijao korov među pšenicu i otišao. Kad je pšenica narasla i donijela rod, pojavio se i korov. Tada su sluge pristupili k vlasniku i rekli: ‘Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Pa odakle onda korov?’ Odgovorio im je: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge su ga upitali: ‘Hoćeš li da odemo i počupamo korov?’ Rekao im je: ‘Ne, da ne biste, čupajući korov, zajedno s njim iščupali i pšenicu. Neka rastu zajedno do žetve, a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije korov i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u moju žitnicu!’« Zatim im je iznio drugu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput sjemena gorušice koje je netko uzeo i posijao na svojoj njivi. Ono je jedno od najmanjih sjemenja, ali, kad izraste, jedno je od najvećih biljaka u vrtu. Ono izraste u stablo pa dolaze ptice i gnijezde se u njegovim granama.« Ispričao im je još jednu usporedbu: »Kraljevstvo je nebesko poput kvasca koji je žena uzela i pomiješala s tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.« Isus je mnoštvu o svemu govorio u usporedbama. Zapravo, ništa im nije rekao bez usporedbi. To je bilo zato da bi se ispunilo što je Bog rekao po proroku: »Govorit ću u usporedbama. Otkrit ću što je skriveno od postanka svijeta.« Zatim je Isus otpustio narod i ušao u kuću. Ondje su mu pristupili učenici i rekli: »Objasni nam priču o korovu na njivi!« Odgovorio im je: »Onaj koji je posijao dobro sjeme jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro su sjeme oni koji pripadaju Kraljevstvu. Korov su oni koji pripadaju Zlomu. Neprijatelj, koji je posijao korov, jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se korov skuplja i spaljuje u vatri, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iz njegova Kraljevstva ukloniti sve one koji druge navode na grijeh i sve one koji čine zlo. Anđeli će ih baciti u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. Pravednici će tada zasjati poput sunca u Kraljevstvu svoga Oca. Tko sluša — neka čuje!« »Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju. Kad ga neki čovjek pronađe, ponovo ga sakrije, pa prepun radosti ode i proda sve što ima te kupi to polje. Kraljevstvo je nebesko i poput trgovca koji traži skupocjene bisere. Kad pronađe dragocjen biser, ode i proda sve što ima pa ga kupi.« »Kraljevstvo je nebesko i poput mreže bačene u jezero, u koju se uhvatilo mnogo raznovrsne ribe. Kad se mreža napuni, ribari je izvuku na obalu. Zatim sjednu i odaberu dobre ribe pa ih stave u košare, a loše bace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Doći će anđeli i odvojiti zle ljude od pravednih. Zatim će baciti zle u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.« Isus je upitao svoje učenike: »Razumijete li sve ovo?« »Da«, odgovorili su mu. Zatim im je rekao: »Zato je svaki učitelj Zakona, koji je poučen o Kraljevstvu nebeskom, poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.« Kad je Isus završio s poučavanjem pomoću ovih usporedbi, napustio je to mjesto
Matej 13:1-53 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Istoga dana Isus je izašao iz kuće i sjeo uz more. I veliko se mnoštvo skupilo oko njega, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve je ono mnoštvo stajalo na obali. Tada im je mnogo toga govorio u usporedbama, govoreći: “Gle, izašao je sijač sijati. I dok je sijao, poneko je sjeme palo pokraj puta, i došle su ptice te ga pozobale. Neko je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, te je odmah niknulo, jer nije imalo duboke zemlje. A kad se sunce podiglo, izgorjelo je; i jer nije imalo korijena, osušilo se. A neko je palo među trnje i trnje je naraslo te ga ugušilo. A drugo je palo na dobru zemlju i rodilo plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Tada su mu prišli učenici i rekli mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?” A on im je odgovorivši rekao: “Zato što je vama dano upoznati tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano. Jer tko ima, njemu će se dati te će imati preobilje, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumiju. I na njima se ispunilo proročanstvo Izaije, koji govori: ʻSlušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; i gledajući gledat ćete, a nećete uvidjeti! Jer se usalilo srce ovoga naroda pa ušima svojim slabo čuju i oči su svoje zatvorili: da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se, i ja ih ne ozdravim.ʼ Ali su blažene oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju. Jer uistinu vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli, i čuti što vi čujete, i nisu čuli.” “Vi dakle poslušajte usporedbu o sijaču. Kad tko sluša Riječ o kraljevstvu, a ne razumije, tada dolazi Zli i otima što je posijano u njegovom srcu. To je onaj kome je sjeme posijano pokraj puta. A onaj kome je sjeme posijano na kamenitim mjestima, to je onaj koji sluša Riječ i odmah je primi s radošću, ali nema u sebi korijena, nego traje za neko vrijeme; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni. A onaj kome je sjeme posijano među trnje, to je onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i varljivost bogatstva uguše Riječ, te postaje besplodan. Ali onaj kome je sjeme posijano na dobroj zemlji jest onaj što sluša Riječ i razumije je i koji donosi plod i rađa: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.” Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. Ali dok su ljudi spavali, došao je njegov neprijatelj i posijao kukolj između pšenice pa otišao. A kad je usjev uzrastao i rodio plod, tada se pojavio i kukolj. Kad su sluge došle domaćinu, upitale su ga: “Gospodaru, nisi li ti posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda ima kukolja?” Odgovorio im je: ʻNeprijatelj je to učinio!ʼ Sluge su ga upitale: ʻHoćeš li, dakle, da odemo i saberemo ga?ʼ A on im je odgovorio: ʻNe, da ne biste, sabirajući kukolj, iščupali s njim i pšenicu. Pustite neka oboje raste zajedno do žetve. A u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.ʼ ” Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je Božje kao gorušično sjeme koje je čovjek uzeo i posijao na svoju njivu. Ono je zacijelo najmanje od svega sjemenja, ali kad naraste, najveće je među biljem i postane stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se po njegovim granama.” Drugu im je usporedbu ispričao: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji je žena uzela i umijesila u tri mjere brašna dok se sve nije ukvasalo.” Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama i nije im govorio bez usporedaba; da bi se ispunilo što je rekao prorok, govoreći: “Otvorit ću svoja usta u usporedbama, iznijet ću što je bilo skriveno od utemeljenja svijeta.” Tada je Isus otpustio mnoštvo i ušao u kuću. I prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Objasni nam usporedbu o kukolju na njivi.” On im je odgovorivši rekao: “Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji. Njiva je svijet; dobro sjeme jesu djeca kraljevstva, a kukolj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ih je posijao jest Đavao; žetva je kraj svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se dakle kukolj sabire i spaljuje u ognju, tako će biti na kraju ovog svijeta. Sin čovječji poslat će svoje anđele, i oni će sabrati iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine nepravdu, te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično blagu skrivenu u polju, koje čovjek, kad ga pronađe, sakrije, te radostan zbog toga ode i proda sve što ima i kupi onu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično čovjeku trgovcu koji traži krasno biserje; kad je pronašao jedan skupocjen biser, otišao je te prodao sve što je imao i kupio ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično mreži, koja je bačena u more, i skupila od svake vrste; koju su, kad se napunila, izvukli na obalu i sjeli te sabrali dobre u posude, a loše izbacili van. Tako će biti na kraju svijeta: izaći će anđeli i odijeliti opake od pravednih, te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.” Isus ih je upitao: “Jeste li sve ovo razumjeli?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!” Nato im je rekao: “Stoga je svaki pismoznanac, podučen o kraljevstvu nebeskom, sličan čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” I dogodilo se, kad je Isus dovršio ove usporedbe, da je otišao odande.
Matej 13:1-53 Knjiga O Kristu (KOK)
Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero. K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali. Mnogo im je govorio u prispodobama: “Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga. Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk. Slušajte, kad već imate uši!” Priđu mu učenici i upitaju: “Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?” On im odgovori: “Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije. Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju. U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja Izaijino proročanstvo: ‘Slušat ćete moje riječi, ali nećete ih razumjeti; gledat ćete moja djela, ali nećete dokučiti njihova značenja. Jer srca su se ovoga naroda usalila, uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili— tako njihove oči ne vide i njihove uši ne čuju, a srca im ne mogu razumjeti. Zato se ne mogu obratiti k meni da ih iscijelim.’ Ali blago vašim očima zato što vide i blago vašim ušima zato što slušaju. Zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli. Da vam objasnim priču o sijaču. Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta. Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda. Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod—stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.” Iznese im još jednu prispodobu: “S nebeskim je kraljevstvom kao s čovjekom koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme. Ali dok su svi spavali, došao je njegov neprijatelj, posijao među žito kukolj i otišao. Kad je usjev porastao i urodio klasom, pokazao se i kukolj. Rataru dođu njegovi sluge i upitaju: ‘Gospodaru, nisi li ti na svojoj njivi posijao dobro sjeme? Odakle onda kukolj?’ ‘Neprijatelj je to učinio’, odgovori on. ‘Hoćeš li da počupamo kukolj?’ upitaju. ‘Nemojte’, reče im. ‘Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu. Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’” Iznese im još jednu prispodobu: “S kraljevstvom je nebeskim kao s gorušičinim sjemenom koje netko posije na svojoj njivi. Ono je zaista najsitnije od svega sjemenja, ali izraste veće od svake druge biljke u vrtu, razvije se u stablo te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama.” Zatim im ispriča sljedeću prispodobu: “Nebesko je kraljevstvo poput kvasca koji žena umijesi u golemu količinu brašna, a on ipak sve ukvasi.” Isus je sve to govorio narodu u prispodobama. Zapravo im bez prispodoba ništa i nije govorio da bi se ispunilo proročanstvo: “Progovorit ću u prispodobama; otkrit ću ono što je skriveno od postanka svijeta.” Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Učenici dođu k njemu i zamole ga: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi.” “Dobro”, reče on. “Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji. Njiva je svijet, a dobro sjeme su ljudi koji pripadaju Božjemu kraljevstvu. Kukolj su ljudi koji pripadaju Zlome. Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se kukolj spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin Čovječji poslat će svoje anđele da iz kraljevstva izdvoje sve koji mame na grijeh i sve koji čine zlo te će ih oni baciti u ognjenu peć. Ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će pravednici u kraljevstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Slušajte, kad već imate uši!” “S nebeskim je kraljevstvom kao s blagom skrivenim u polju. Kad ga pronađe, čovjek ga sakrije pa sav radostan ode prodati sve što ima da kupi to polje.” “Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima. Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga.” “Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s mrežom koja, bačena u more, zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari ju izvuku pa sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a loše izbace. Tako će biti i o svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednika i baciti ih u ognjenu peć gdje će biti plač i škrgut zuba. Jeste li razumjeli?” upita ih. “Jesmo”, odgovore. On nato reče: “Zato je svaki pismoznanac koji postane učenikom nebeskoga kraljevstva poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.” Pošto je ispričao sve te prispodobe, Isus ode odande.