Matej 13:1-53

Istoga dana Isus je izašao iz kuće i sjeo uz more. I veliko se mnoštvo skupilo oko njega, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve je ono mnoštvo stajalo na obali. Tada im je mnogo toga govorio u usporedbama, govoreći: “Gle, izašao je sijač sijati. I dok je sijao, poneko je sjeme palo pokraj puta, i došle su ptice te ga pozobale. Neko je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, te je odmah niknulo, jer nije imalo duboke zemlje. A kad se sunce podiglo, izgorjelo je; i jer nije imalo korijena, osušilo se. A neko je palo među trnje i trnje je naraslo te ga ugušilo. A drugo je palo na dobru zemlju i rodilo plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Tada su mu prišli učenici i rekli mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?” A on im je odgovorivši rekao: “Zato što je vama dano upoznati tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano. Jer tko ima, njemu će se dati te će imati preobilje, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumiju. I na njima se ispunilo proročanstvo Izaije, koji govori: ʻSlušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; i gledajući gledat ćete, a nećete uvidjeti! Jer se usalilo srce ovoga naroda pa ušima svojim slabo čuju i oči su svoje zatvorili: da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se, i ja ih ne ozdravim.ʼ Ali su blažene oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju. Jer uistinu vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli, i čuti što vi čujete, i nisu čuli.” “Vi dakle poslušajte usporedbu o sijaču. Kad tko sluša Riječ o kraljevstvu, a ne razumije, tada dolazi Zli i otima što je posijano u njegovom srcu. To je onaj kome je sjeme posijano pokraj puta. A onaj kome je sjeme posijano na kamenitim mjestima, to je onaj koji sluša Riječ i odmah je primi s radošću, ali nema u sebi korijena, nego traje za neko vrijeme; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni. A onaj kome je sjeme posijano među trnje, to je onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i varljivost bogatstva uguše Riječ, te postaje besplodan. Ali onaj kome je sjeme posijano na dobroj zemlji jest onaj što sluša Riječ i razumije je i koji donosi plod i rađa: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.” Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. Ali dok su ljudi spavali, došao je njegov neprijatelj i posijao kukolj između pšenice pa otišao. A kad je usjev uzrastao i rodio plod, tada se pojavio i kukolj. Kad su sluge došle domaćinu, upitale su ga: “Gospodaru, nisi li ti posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda ima kukolja?” Odgovorio im je: ʻNeprijatelj je to učinio!ʼ Sluge su ga upitale: ʻHoćeš li, dakle, da odemo i saberemo ga?ʼ A on im je odgovorio: ʻNe, da ne biste, sabirajući kukolj, iščupali s njim i pšenicu. Pustite neka oboje raste zajedno do žetve. A u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.ʼ ” Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je Božje kao gorušično sjeme koje je čovjek uzeo i posijao na svoju njivu. Ono je zacijelo najmanje od svega sjemenja, ali kad naraste, najveće je među biljem i postane stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se po njegovim granama.” Drugu im je usporedbu ispričao: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji je žena uzela i umijesila u tri mjere brašna dok se sve nije ukvasalo.” Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama i nije im govorio bez usporedaba; da bi se ispunilo što je rekao prorok, govoreći: “Otvorit ću svoja usta u usporedbama, iznijet ću što je bilo skriveno od utemeljenja svijeta.” Tada je Isus otpustio mnoštvo i ušao u kuću. I prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Objasni nam usporedbu o kukolju na njivi.” On im je odgovorivši rekao: “Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji. Njiva je svijet; dobro sjeme jesu djeca kraljevstva, a kukolj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ih je posijao jest Đavao; žetva je kraj svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se dakle kukolj sabire i spaljuje u ognju, tako će biti na kraju ovog svijeta. Sin čovječji poslat će svoje anđele, i oni će sabrati iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine nepravdu, te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično blagu skrivenu u polju, koje čovjek, kad ga pronađe, sakrije, te radostan zbog toga ode i proda sve što ima i kupi onu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično čovjeku trgovcu koji traži krasno biserje; kad je pronašao jedan skupocjen biser, otišao je te prodao sve što je imao i kupio ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično mreži, koja je bačena u more, i skupila od svake vrste; koju su, kad se napunila, izvukli na obalu i sjeli te sabrali dobre u posude, a loše izbacili van. Tako će biti na kraju svijeta: izaći će anđeli i odijeliti opake od pravednih, te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.” Isus ih je upitao: “Jeste li sve ovo razumjeli?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!” Nato im je rekao: “Stoga je svaki pismoznanac, podučen o kraljevstvu nebeskom, sličan čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” I dogodilo se, kad je Isus dovršio ove usporedbe, da je otišao odande.