Luka 20:20-40

Podijeli

Luka 20:20-40 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?« Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?« Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli. Neki su saduceji došli k Isusu — saduceji smatraju da nema uskrsnuća — i upitali ga: »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata. Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. Poslije je umrla i žena. O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?« Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’ A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju — žive.« Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Luka 20:20-40 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I vrebali su ga i poslali uhode, koji su se pretvarali da su pravednici kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga mogli predati poglavarstvu i vlasti upravitelja. I upitali su ga govoreći: “Učitelju, znamo da ispravno govoriš i poučavaš, i ne priznaješ vanjštinu bilo koga, nego po istini poučavaš putu Božjemu. Je li nam zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?” A on je opazio njihovo lukavstvo i rekao im: “Zašto me iskušavate? Pokažite mi dinar! Čiji to ima lik i natpis?” Oni su odgovorili rekavši: “Cezarov.” Onda im je rekao: “Dajte dakle cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!” A oni ga nisu mogli uhvatiti u riječi pred narodom te su začuđeni njegovim odgovorom ušutjeli. Tada su mu pristupili neki od saduceja, koji niječu da ima uskrsnuća, te su ga upitali, govoreći: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ʻAko nekome umre brat koji ima ženu, i taj umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu.ʼ Bilo je, dakle, sedmero braće. I prvi je uzeo ženu i umro je bez djece. I drugi ju je uzeo za ženu, i taj je umro bez djece. I treći ju je uzeo, a isto tako i ona sedmorica; i umrli su, a nisu ostavili djece. Nakon svih umrla je i žena. Stoga, po uskrsnuću, kome će od njih biti žena, jer su je sedmorica imala za ženu?” A Isus im je odgovorio rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju. Ali oni koji su se našli dostojnima zadobiti onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih, niti se žene niti udaju. Niti više ne mogu umrijeti, jer su jednaki anđelima i djeca su Božja, budući da su djeca uskrsnuća. A to da mrtvi uskrsavaju, pokazao je Mojsije kod grma, kad Gospodina naziva ʻBogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.ʼ Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.” Nato su neki pismoznanci odgovorili rekavši: “Učitelju, dobro si rekao!” I nisu se više ništa usudili pitati ga.

Luka 20:20-40 Knjiga O Kristu (KOK)

Vrebajući ga, pošalju mu uhode koji su se izdavali za pravednike da ga uhvate u riječi pa da ga mogu predati upraviteljevoj vlasti. “Učitelju,” kazaše Isusu, “znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu. Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.” Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče: “Pokažite mi kovani novac. Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?” “Carevi”, odgovore. “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im. Tako ga nisu uspjeli uhvatiti u riječi pred narodom, već su ušutjeli zadivljeni odgovorom. Tada dođu k njemu neki od saduceja, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga: “Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov se brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime. Bilo je sedmero braće. Prvi se brat oženi i umre a da nije imao djece. Drugi se brat oženi njegovom udovicom, ali također umre, treći i sva ostala braća također. Tako nijedan od sedmorice ne ostavi potomstva. Na posljetku umre i žena. Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?” “Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju,” odgovori im Isus, “ali oni koji budu dostojni biti dionicima onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Neće više moći ni umrijeti: bit će poput anđela. Oni su Božja djeca, djeca uskrsnuća. A da će mrtvi uskrsnuti, čak je i Mojsije potvrdio u ulomku o gorućem grmu gdje Gospodina naziva ‘Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim’ dugo nakon što su oni poumirali. A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Svi su oni za Boga živi.” “Dobro si rekao, Učitelju!” rekoše neki pismoznanci. I više se nisu usuđivali išta ga upitati.