I vrebali su ga i poslali uhode, koji su se pretvarali da su pravednici kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga mogli predati poglavarstvu i vlasti upravitelja.
I upitali su ga govoreći: “Učitelju, znamo da ispravno govoriš i poučavaš, i ne priznaješ vanjštinu bilo koga, nego po istini poučavaš putu Božjemu.
Je li nam zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?”
A on je opazio njihovo lukavstvo i rekao im: “Zašto me iskušavate?
Pokažite mi dinar! Čiji to ima lik i natpis?” Oni su odgovorili rekavši: “Cezarov.”
Onda im je rekao: “Dajte dakle cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!”
A oni ga nisu mogli uhvatiti u riječi pred narodom te su začuđeni njegovim odgovorom ušutjeli.
Tada su mu pristupili neki od saduceja, koji niječu da ima uskrsnuća, te su ga upitali,
govoreći: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ʻAko nekome umre brat koji ima ženu, i taj umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu.ʼ
Bilo je, dakle, sedmero braće. I prvi je uzeo ženu i umro je bez djece.
I drugi ju je uzeo za ženu, i taj je umro bez djece.
I treći ju je uzeo, a isto tako i ona sedmorica; i umrli su, a nisu ostavili djece.
Nakon svih umrla je i žena.
Stoga, po uskrsnuću, kome će od njih biti žena, jer su je sedmorica imala za ženu?”
A Isus im je odgovorio rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju.
Ali oni koji su se našli dostojnima zadobiti onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih, niti se žene niti udaju.
Niti više ne mogu umrijeti, jer su jednaki anđelima i djeca su Božja, budući da su djeca uskrsnuća.
A to da mrtvi uskrsavaju, pokazao je Mojsije kod grma, kad Gospodina naziva ʻBogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.ʼ
Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.”
Nato su neki pismoznanci odgovorili rekavši: “Učitelju, dobro si rekao!”
I nisu se više ništa usudili pitati ga.