Ivan 6:1-71Podijeli

Ivan 6:1-71 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe. Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti. Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.« Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!« »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela. Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok koji treba doći na svijet!« Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo. Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili. Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa. Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?« Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.« »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?« Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.« »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.« »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!« »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.« Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’« Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. Ja sam kruh koji daje život. Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.« Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu. Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?« Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’« Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili. Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?« »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija.« Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.« Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.

Ivan 6:1-71 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Nakon toga Isus je otišao preko Galilejskog, to jest Tiberijadskog mora. I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnicima. A Isus se popeo na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. A bila je blizu Pasha, židovska svetkovina. Kad je tada Isus podigao oči i vidio da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upitao je Filipa: “Gdje ćemo kupiti kruha da bi ovi jeli?” A to je rekao isprobavajući ga jer je sâm znao što namjerava učiniti. Filip mu je odgovorio: “Nije im dovoljno kruha ni za dvjesto dinara da svaki od njih nešto malo dobije.” Jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekao mu je: “Ovdje je jedan dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?” A Isus je rekao: “Posjednite ljude!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Tako su posjedali muškarci, na broj oko pet tisuća. Tada je Isus uzeo kruhove i kad je zahvalio, razdijelio je učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su, dakle, i napunili dvanaest košara ulomaka od onih pet ječmenih kruhova što je preostalo onima koji su jeli. Stoga su ljudi, kad su vidjeli čudo koje je Isus učinio, govorili: “Ovo je doista taj Prorok koji treba doći na svijet.” Stoga kad je Isus shvatio da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, ponovo se povukao na goru, on sâm. A kad se spustila večer, njegovi su učenici sišli na more i ušli u lađu te krenuli preko mora prema Kapernaumu. I već se bilo smračilo, a Isus nije došao k njima. A more se podizalo od silnog vjetra što je puhao. Pošto su odveslali oko dvadeset pet ili trideset stadija, ugledali su Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi, pa su se prestrašili. Ali im je on rekao: “To sam ja! Ne bojte se!” Tada su ga drage volje primili u lađu, i lađa se odmah našla kod kopna kamo su pošli. Sutradan je mnoštvo, što je stajalo na drugoj strani mora, vidjelo da tamo nije bilo druge lađe, osim one u koju su ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami. Ali su iz Tiberijade stigle druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio. Kad je, dakle, narod vidio da Isusa nema ondje, ni njegovih učenika, ušli su i sami u lađe i došli u Kapernaum tražeći Isusa. A kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: “Rabbi, kad si ovamo stigao?” Isus je odgovorio te im rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, vi me tražite, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, već zato što ste jeli od kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega zapečatio Bog Otac!” Tada su ga upitali: “Što moramo činiti da bismo radili djela Božja?” Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.” Nato su ga upitali: “Kakav nam onda znak pokazuješ da vidimo i povjerujemo ti? Što možeš napraviti?” Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što je zapisano: ʻDao im je jesti kruh s neba.ʼ ” Tada im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruha s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Nato su mu rekli: “Gospodine, daj nam svagda toga kruha!” A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti. Ali rekao sam vam: i vidjeli ste me, a ne vjerujete. Svi, koje mi Otac daje, doći će k meni, a onoga koji dolazi k meni nipošto neću izbaciti van. Jer sam sišao s neba, ne da bih izvršio svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A ovo je volja Oca koji me je poslao: da od svih koje mi je dao nikoga ne izgubim, već da ga uskrsnem u posljednji dan. I ovo je volja onoga koji me je poslao: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” Židovi su stoga mrmljali protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” I govorili su: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kome poznajemo oca i majku? Kako onda on govori: ʻSišao sam s nebaʼ?” Nato je Isus odgovorio te im rekao: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Zapisano je u Prorocima: ʻI svi će biti poučeni od Boga.ʼ Stoga svaki koji sluša i pouči se od Oca, dolazi k meni. Ne znači da je tko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga; on je vidio Oca. Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj koji vjeruje u mene, ima život vječni. Ja sam kruh života. Vaši očevi su jeli manu u pustinji i pomrli. Ovo je kruh koji silazi s neba da onaj tko od njega jede ne umre. Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, zauvijek će živjeti. A kruh koji ću ja dati moje je tijelo, koje ću ja dati za život svijeta.” Židovi su se tada prepirali među sobom govoreći: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jesti?” Nato im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Jer je tijelo moje istinsko jelo i krv je moja istinsko piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, prebiva u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao Otac koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene jede živjeti po meni. Ovo je taj kruh koji je sišao s neba; ne kao što su vaši očevi jeli manu i pomrli. Tko jede ovaj kruh, zauvijek će živjeti.” To je govorio u sinagogi dok je poučavao u Kapernaumu. Zato su mnogi od njegovih učenika, kad su to čuli, rekli: “Tvrda je ovo besjeda! Tko to može slušati?” A Isus ih je, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, upitao: “Sablažnjava li vas to? A što ako ćete vidjeti Sina čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko su oni što ne vjeruju i tko će ga izdati. Onda je napomenuo: “Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca mojega.” Od toga časa mnogi su se njegovi učenici vratili natrag i nisu više hodili s njim. Tada je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?” Nato mu je Šimun Petar odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života! I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Krist, Sin Boga živoga.” Isus im je odgovorio: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao?” Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer je on bio jedan od dvanaestorice koji ga je trebao izdati.

Ivan 6:1-71 Knjiga O Kristu (KOK)

Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog jezera (to jest, Tiberijadskog mora). Golemo ga je mnoštvo posvuda slijedilo jer su gledali čuda koja je činio iscjeljujući bolesnike. Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima. Bližio se židovski blagdan Pashe. Podignuvši pogled, Isus ugleda silno mnoštvo ljudi kako se penje prema njemu. On upita Filipa: “Čime ćemo, Filipe, kupiti kruha da nahranimo sav taj narod?” Kušao ga je jer je već znao što će učiniti. Filip mu odgovori: “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo da svatko dobije samo malo hrane!” Tada Andrija, brat Šimuna Petra, reče: “Ovdje je neki dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za toliki narod?” “Neka ljudi sjednu!” zapovjedi Isus. I cijelo mnoštvo—samo je muškaraca bilo oko pet tisuća—posjeda na prostranu livadu. Zatim Isus uzme kruhove, zahvali Bogu pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili. Potom to učini i s ribama. I svi su se do sita najeli. “A sad pokupite ostatke,” reče Isus učenicima, “tako da ništa ne propadne.” Dvanaest su košara napunili ostacima preostalih mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih kruhova. Kad su ljudi shvatili kakvo je silno čudo Isus učinio, povikali su: “On je zaista Prorok koga očekujemo!” Kad je Isus znao da su ga spremni pograbiti i učiniti svojim kraljem, ode ponovno u goru, posve sam. Uvečer siđu njegovi učenici na obalu da ga pričekaju. No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu. More je bilo uzburkano jakim vjetrom. Kad su otplovili kojih pet kilometara od obale, iznenada opaze Isusa kako hoda po vodi prema lađi. Prestraše se, no on im reče: “Ne bojte se! Ja sam!” Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili. Drugoga se jutra na obali s druge strane jezera počelo okupljati mnoštvo iščekujući da vidi Isusa. Ljudi su znali da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade. Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa. Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: “Učitelju, kad si došao ovamo?” Isus im odgovori: “Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio. Radite, ali ne za propadljivu hranu, već za hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio.” “Što nam je činiti da bismo radili djela koja Bog traži?” pitali su. “Djelo je Božje da vjerujte u onoga koga je on poslao”, odgovori Isus. “Kakav ćeš nam znak dati”, pitali su, “da bismo ga vidjeli i povjerovali ti? Kakvo ćeš djelo učiniti? Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: ‘Dao im je za jelo kruh s neba.’” Isus im reče: “Zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam istinski kruh s neba. Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život.” “Gospodine,” kazaše, “daj nam uvijek toga kruha.” Isus im odgovori: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada. Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete. Ali svi oni koje mi je Otac dao, doći će k meni a takve sigurno neću odbaciti. Jer ja sam sišao s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne svoju volju. A Božja je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je on dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život. Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.” Židovi su počeli mrmljati protiv njega zato što je o sebi rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” “Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. “Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: ‘Sišao sam s neba?’” Ali Isus im odgovori: “Ne prigovarajte međusobno! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan. Kao što je zapisano u Svetome pismu: ‘Svi će biti učenici Božji.’ Kojima Otac govori i koji primaju njegovu pouku, doći će k meni. To ne znači da je netko vidio Oca, jer sam ga jedini vidio ja koji od njega dolazim. Zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, ima vječni život. Ja sam kruh života. Vaši su preci jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali. Ovaj kruh s neba, međutim, svakomu tko ga jede daje vječni život. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Jede li tko ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest moje tijelo što ću ga predati za život svijeta.” Nato se Židovi počnu međusobno prepirati govoreći: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” Isus im zato ponovno reče: “Zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječjega i ne pijete li njegove krvi, ne možete u sebi imati vječni život! Ali tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće. Tko jede moje tijelo i tko pije moju krv, ostaje u meni i ja ostajem u njemu. Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zaradi Oca, tako će i oni koji mene blaguju živjeti zaradi mene. Ja sam pravi kruh koji je sišao s neba, a ne onakav kakav su jeli vaši oci i svejedno pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.” To je rekao poučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi njegovi učenici kazaše: “To su vrlo teške riječi. Tko bi razumio što je htio reći?” Isus je znao da njegovi učenici prigovaraju pa im reče: “Zar vas to sablažnjava? A što ćete pomisliti ako vidite Sina Čovječjega kako se vraća u nebo? Sveti Duh je taj koji daje vječni život. Ljudskim naporima ne može se ništa postignuti. A same riječi koje sam vam rekao jesu Duh i život. Pa ipak, neki od vas mi ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko u njega ne vjeruje i tko je onaj koji će ga izdati. I još reče: “Na to sam mislio kad sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.” Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili. Tada se Isus okrene Dvanaestorici i upita ih: “Hoćete li i vi otići?” Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome da odemo? Samo ti imaš riječi koje daju vječni život, a mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji!” Zatim im Isus reče: “Sâm izabrah vas Dvanaestoricu, a ipak je jedan od vas đavao.” Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednome od Dvanaestorice koji ga je poslije izdao.