Ivan 6:1-71

Nakon toga Isus je otišao preko Galilejskog, to jest Tiberijadskog mora. I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnicima. A Isus se popeo na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. A bila je blizu Pasha, židovska svetkovina. Kad je tada Isus podigao oči i vidio da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upitao je Filipa: “Gdje ćemo kupiti kruha da bi ovi jeli?” A to je rekao isprobavajući ga jer je sâm znao što namjerava učiniti. Filip mu je odgovorio: “Nije im dovoljno kruha ni za dvjesto dinara da svaki od njih nešto malo dobije.” Jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekao mu je: “Ovdje je jedan dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?” A Isus je rekao: “Posjednite ljude!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Tako su posjedali muškarci, na broj oko pet tisuća. Tada je Isus uzeo kruhove i kad je zahvalio, razdijelio je učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su, dakle, i napunili dvanaest košara ulomaka od onih pet ječmenih kruhova što je preostalo onima koji su jeli. Stoga su ljudi, kad su vidjeli čudo koje je Isus učinio, govorili: “Ovo je doista taj Prorok koji treba doći na svijet.” Stoga kad je Isus shvatio da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, ponovo se povukao na goru, on sâm. A kad se spustila večer, njegovi su učenici sišli na more i ušli u lađu te krenuli preko mora prema Kapernaumu. I već se bilo smračilo, a Isus nije došao k njima. A more se podizalo od silnog vjetra što je puhao. Pošto su odveslali oko dvadeset pet ili trideset stadija, ugledali su Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi, pa su se prestrašili. Ali im je on rekao: “To sam ja! Ne bojte se!” Tada su ga drage volje primili u lađu, i lađa se odmah našla kod kopna kamo su pošli. Sutradan je mnoštvo, što je stajalo na drugoj strani mora, vidjelo da tamo nije bilo druge lađe, osim one u koju su ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami. Ali su iz Tiberijade stigle druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio. Kad je, dakle, narod vidio da Isusa nema ondje, ni njegovih učenika, ušli su i sami u lađe i došli u Kapernaum tražeći Isusa. A kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: “Rabbi, kad si ovamo stigao?” Isus je odgovorio te im rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, vi me tražite, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, već zato što ste jeli od kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega zapečatio Bog Otac!” Tada su ga upitali: “Što moramo činiti da bismo radili djela Božja?” Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.” Nato su ga upitali: “Kakav nam onda znak pokazuješ da vidimo i povjerujemo ti? Što možeš napraviti?” Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što je zapisano: ʻDao im je jesti kruh s neba.ʼ ” Tada im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruha s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Nato su mu rekli: “Gospodine, daj nam svagda toga kruha!” A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti. Ali rekao sam vam: i vidjeli ste me, a ne vjerujete. Svi, koje mi Otac daje, doći će k meni, a onoga koji dolazi k meni nipošto neću izbaciti van. Jer sam sišao s neba, ne da bih izvršio svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A ovo je volja Oca koji me je poslao: da od svih koje mi je dao nikoga ne izgubim, već da ga uskrsnem u posljednji dan. I ovo je volja onoga koji me je poslao: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” Židovi su stoga mrmljali protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” I govorili su: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kome poznajemo oca i majku? Kako onda on govori: ʻSišao sam s nebaʼ?” Nato je Isus odgovorio te im rekao: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Zapisano je u Prorocima: ʻI svi će biti poučeni od Boga.ʼ Stoga svaki koji sluša i pouči se od Oca, dolazi k meni. Ne znači da je tko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga; on je vidio Oca. Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj koji vjeruje u mene, ima život vječni. Ja sam kruh života. Vaši očevi su jeli manu u pustinji i pomrli. Ovo je kruh koji silazi s neba da onaj tko od njega jede ne umre. Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, zauvijek će živjeti. A kruh koji ću ja dati moje je tijelo, koje ću ja dati za život svijeta.” Židovi su se tada prepirali među sobom govoreći: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jesti?” Nato im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. Jer je tijelo moje istinsko jelo i krv je moja istinsko piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, prebiva u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao Otac koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene jede živjeti po meni. Ovo je taj kruh koji je sišao s neba; ne kao što su vaši očevi jeli manu i pomrli. Tko jede ovaj kruh, zauvijek će živjeti.” To je govorio u sinagogi dok je poučavao u Kapernaumu. Zato su mnogi od njegovih učenika, kad su to čuli, rekli: “Tvrda je ovo besjeda! Tko to može slušati?” A Isus ih je, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, upitao: “Sablažnjava li vas to? A što ako ćete vidjeti Sina čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko su oni što ne vjeruju i tko će ga izdati. Onda je napomenuo: “Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca mojega.” Od toga časa mnogi su se njegovi učenici vratili natrag i nisu više hodili s njim. Tada je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?” Nato mu je Šimun Petar odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života! I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Krist, Sin Boga živoga.” Isus im je odgovorio: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao?” Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer je on bio jedan od dvanaestorice koji ga je trebao izdati.