Ivan 10:22-42
Ivan 10:22-42 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja. Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!« Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. Otac i ja smo jedno.« Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?« »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.« Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’ Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.« Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku. Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.
Ivan 10:22-42 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A u Jeruzalemu je bila svetkovina Posvećenja; i bila je zima, a Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu. Tada su ga Židovi okružili i zapitkivali ga: “Dokle ćeš nas navoditi da sumnjamo? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.” Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene, ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što sam vam rekao. Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga. Ja i Otac moj jedno smo.” Tada su Židovi ponovo uzeli kamenje da bi ga kamenovali. Isus im je odgovorio: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela od Oca svoga; za koje me od tih djela kamenujete?” Židovi su mu odgovorili rekavši: “Za dobro djelo te ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer ti, premda si čovjek, praviš sebe Bogom.” Isus im je odgovorio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ʻJa sam rekao: bogovi steʼ? Ako je nazvao bogovima one kojima je došla riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti, kako vi govorite onomu, koga je Otac posvetio i poslao u svijet: ʻHuliš!ʼ, jer sam rekao, ʻSin sam Božjiʼ? Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ako li činim, pa makar meni i ne vjerujete, vjerujte ovim djelima, da upoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.” Zato su ga opet htjeli uhvatiti, ali im je izmaknuo iz ruke i ponovo otišao na onu stranu Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao; i ondje je ostao. Tada su mnogi prilazili k njemu i govorili: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali sve što je Ivan za ovoga rekao bilo je istinito.” I ondje su mnogi povjerovali u njega.
Ivan 10:22-42 Knjiga O Kristu (KOK)
U Jeruzalemu bijaše zima. Svetkovao se blagdan Posvete Hrama. Isus je prolazio Salomonovim trijemom u Hramu. Opkole ga židovski vođe i upitaju ga: “Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Krist, otvoreno nam to reci!” “Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali”, odgovori im Isus. “Dokaz su djela koja činim u ime svojeg Oca. Ali vi mi ne vjerujete jer niste od mojega stada. Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede. Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke. Ja i Otac jedno smo.” Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju. Isus im reče: “Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?” “Ne činimo to zbog dobrih djela,” odgovore oni, “već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom!” “Ne piše li u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh, vi ste bogovi!’” odgovori on. “Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ, zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da hulim zato što kažem: ‘Sin sam Božji’? Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca. Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu.” Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne. Prijeđe na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan krstio, i ondje ostane. Mnogi pođu za njim. “Ivan nije činio čudesa,” govorili su ljudi među sobom, “ali sve što je prorekao za ovog čovjeka bila je istina.” I mnogi ondje povjeruju u njega.