Ivan 10:22-42

A u Jeruzalemu je bila svetkovina Posvećenja; i bila je zima, a Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu. Tada su ga Židovi okružili i zapitkivali ga: “Dokle ćeš nas navoditi da sumnjamo? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.” Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene, ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što sam vam rekao. Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga. Ja i Otac moj jedno smo.” Tada su Židovi ponovo uzeli kamenje da bi ga kamenovali. Isus im je odgovorio: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela od Oca svoga; za koje me od tih djela kamenujete?” Židovi su mu odgovorili rekavši: “Za dobro djelo te ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer ti, premda si čovjek, praviš sebe Bogom.” Isus im je odgovorio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ʻJa sam rekao: bogovi steʼ? Ako je nazvao bogovima one kojima je došla riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti, kako vi govorite onomu, koga je Otac posvetio i poslao u svijet: ʻHuliš!ʼ, jer sam rekao, ʻSin sam Božjiʼ? Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ako li činim, pa makar meni i ne vjerujete, vjerujte ovim djelima, da upoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.” Zato su ga opet htjeli uhvatiti, ali im je izmaknuo iz ruke i ponovo otišao na onu stranu Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao; i ondje je ostao. Tada su mnogi prilazili k njemu i govorili: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali sve što je Ivan za ovoga rekao bilo je istinito.” I ondje su mnogi povjerovali u njega.