Djela apostolska 7:1-60
Djela apostolska 7:1-60 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’ Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’ Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha. Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova. Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu. Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’ Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova. Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’ A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’ Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’ Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’ On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama. No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’ I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka: ‘Narode Izraela, niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove. Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha i zvijezdu svoga boga Refana. To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete. Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’ Naši su preci imali Šator svjedočanstva u pustinji. Bog je rekao Mojsiju kako da napravi šator i Mojsije ga je napravio onako kako mu je bilo pokazano. Kad su naši preci primili Šator, ponijeli su ga sa sobom u zemlju, koju su zauzeli od naroda koje je Bog pred njima protjerao, a vodio ih je Jošua. Šator je ostao ondje sve do Davidovih dana. David je uživao Gospodinovu naklonost i zamolio je Gospodina da mu dopusti podići Hram Jakovljevom Bogu. No tek je Salomon bio taj koji ga je sagradio. Međutim, Svevišnji ne stanuje u građevinama sagrađenima ljudskom rukom, kako i piše u knjizi proroka. ‘Gospodin kaže: Nebo je moje prijestolje, a Zemlja postolje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi? Gdje će mi biti mjesto odmora? Nije li moja ruka sve stvorila?’ O vi, tvrdoglavi ljudi, koji ne predajete srca Bogu i ne slušate ga! Uvijek se opirete Svetom Duhu. Isti ste kao vaši preci! Postoji li ijedan prorok kojeg vaši preci nisu progonili? Oni su čak ubili one koji su davno prorekli Pravednikov dolazak. Vi ste ga sada izdali i ubili. Vi ste oni koji su, preko anđela, primili Zakon, ali ga nisu vršili.« Kad su Židovi to čuli, toliko su se razljutili na Stjepana da su počeli škripati zubima. A Stjepan, pun Svetog Duha, pogledao je u Nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu. I rekao je: »Pogledajte! Evo, Nebo je otvoreno i Sin Čovječji stoji zdesna Bogu.« Na to su oni pokrili uši rukama i počeli vikati. Svi su kao jedan nasrnuli na njega. Odvukli su ga izvan grada i počeli na njega bacati kamenje. Oni koji su svjedočili protiv Stjepana ostavili su svoje ogrtače kod mladića po imenu Savao. Dok su bacali kamenje na njega, Stjepan je ovako molio: »Gospodine Isuse, primi moj duh!« Onda je pao na koljena i iz svega glasa povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Nakon što je izgovorio te riječi, izdahnuo je.
Djela apostolska 7:1-60 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada ga je veliki svećenik upitao: “Je li to tako?” A on je rekao: “Ljudi, braćo i očevi, poslušajte: Bog slave pojavio se pred našim ocem Abrahamom kad je bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu, i rekao mu: ʻIzađi iz svoje zemlje i iz svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.ʼ Tada je izašao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. A odatle ga, nakon što mu je otac umro, preselio u ovu zemlju u kojoj sad vi živite. I u njoj mu nije dao baštine niti toliko da bi stavio svoju stopu, već mu je obećao, da bi to dao u posjed njemu i njegovu sjemenu nakon njega, dok još nije imao djeteta. A Bog mu je na taj način rekao da će njegovo sjeme boraviti u tuđoj zemlji te da će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina. ʻAli narodu kojem budu robovali, ja ću suditi,ʼ rekao je Bog, ʻi nakon toga će izaći te mi služiti na ovom mjestu.ʼ Zatim mu je dao Savez obrezanja. I tako je Abraham rodio Izaka i obrezao ga osmi dan, a Izak je rodio Jakova, a Jakov je rodio dvanaest patrijarha. A patrijarsi su potaknuti zavišću prodali Josipa u Egipat, ali Bog je bio s njim, te ga oslobodio od svih njegovih nevolja i dao mu naklonost i mudrost pred faraonom, kraljem Egipta, i postavio ga je upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom. Zatim je došla glad i velika nevolja na svu zemlju egipatsku i Kanaan te naši očevi nisu mogli naći hrane. A kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je onamo najprije naše očeve. A drugi put Josip se očitovao svojoj braći te je Josipov rod postao poznat faraonu. Tada je Josip poslao da se k njemu pozove njegov otac Jakov i sva njegova rodbina, sedamdeset i pet duša. Tako je Jakov sišao u Egipat te je umro, on i naši očevi. I bili su preneseni u Sihem i položeni u grobnicu koju je Abraham kupio za neku svotu novca, od sinova Hamorovih, oca Sihema. Ali kako se bližilo vrijeme obećanja za koje se Bog zakleo Abrahamu, narod se povećao i namnožio u Egiptu, sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. Taj je postupao lukavo s našim rodom i zlostavljao naše očeve, tako da moraju odbaciti svoju dječicu kako ona ne bi mogla preživjeti. U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je izvanredno lijep i tri je mjeseca bio hranjen u kući svoga oca. A kad je bio odbačen, uzela ga je faraonova kćer i sebi othranila za sina. I Mojsije je bio poučen u svoj mudrosti egipatskoj i bio je silan u riječima i djelima. A kad je napunio četrdeset godina, došlo mu je u srce da pohodi svoju braću, sinove Izraelove. I kad je vidio kako jedan od njih trpi nepravdu, obranio ga i osvetio njega koji je bio tlačen te ubio Egipćanina. Jer je pretpostavio da će njegova braća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje oslobođenje, ali oni nisu razumjeli. A sutradan se pokazao među onima koju su se tukli te ih pokušao pomiriti govoreći: ʻLjudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?ʼ Ali onaj koji je činio bližnjemu nepravdu, odbio ga je govoreći: ʻTko je tebe postavio za glavara i suca nad nama? Želiš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?ʼ Tada je Mojsije pobjegao zbog te besjede i nastanio se kao tuđinac u zemlji midijanskoj, gdje je rodio dva sina. I kad je prošlo četrdeset godina, pojavio se pred njim anđeo Gospodinov u pustinji Sinajske gore, u plamenu gorućega grma. Kad je to Mojsije opazio, začudio se prizoru. I dok se približavao da to pogleda, došao je k njemu glas Gospodinov, govoreći: ʻJa sam Bog otaca tvojih; Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev.ʼ Zatim je Mojsije uzdrhtao i nije se usudio ni pogledati. Tada mu je Gospodin rekao: ʻIzuj obuću sa svojih nogu, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Vidio sam, vidio muku svoga naroda koji je u Egiptu i čuo njegovo stenjanje pa sam sišao da ga izbavim. A sad hajde, šaljem te u Egipat.ʼ Toga Mojsija kojeg su se odrekli govoreći: ʻTko je tebe postavio za glavara i suca?ʼ Istoga im je Bog poslao kao vladara i osloboditelja rukom anđela koji se pojavio pred njim u grmu. On ih je izveo nakon što im je pokazao čudesa i znakove u zemlji egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina. To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ʻProroka poput mene podići će vam Gospodin, Bog vaš od braće vaše; njega slušajte.ʼ To je onaj koji je u pustinji bio u crkvi s anđelom koji mu je govorio na Sinajskoj gori i s očevima našim; onaj koji je primio žive objave da ih preda nama; kome naši očevi nisu htjeli biti poslušni, nego su ga odgurali i u svojim srcima ponovo se okrenuli u Egipat, govoreći Aronu: ʻNapravi nam bogove koji će nas predvoditi, jer ne znamo što se dogodilo tome Mojsiju koji nas je izveo iz zemlje egipatske.ʼ I u one dane načinili su tele, te prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se djelima svojih ruku. Tada se Bog okrenuo i predao ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je zapisano u knjizi proroka: O dome Izraelov, niste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve u vremenskom razdoblju od četrdeset godina u pustinji? Da, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana: likove ste načinili da im iskazujete štovanje. I odvest ću vas na onu stranu Babilona! Naši su očevi u pustinji imali Šator svjedočanstva, kako je to odredio onaj koji je govorio s Mojsijem da ga napravi prema uzorku koji je vidio. A primili su ga očevi naši i pod vodstvom Jošue unijeli u posjed Pogana koje je Bog protjerao pred licem naših očeva, sve do dana Davida, koji je našao naklonost pred Bogom te je želio naći šator Bogu Jakovljevu. Ali mu je Salomon sagradio Dom. Štoviše, Svevišnji ne prebiva u hramovima rukom napravljenim, kako je to prorok rekao: ʻNebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću vi sagraditi, govori Gospodin, ili koje je mjesto moga počinka? Nije li moja ruka sve ovo načinila?ʼ Vi tvrdokorni i neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek odupirete Duhu Svetom! Kako su činili očevi vaši tako i vi činite. Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga ste vi sada već izdali i ubili, vi koji ste primili Zakon prema naredbama anđela, ali ga niste držali.” Kad su to čuli, bili su probodeni u srcima te počeli škripati zubima na njega. A on, pun Duha Svetoga, zagledao se u nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu zdesna, te rekao: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” Nato su oni povikali jakim glasom i začepili uši te složno navalili na njega. Izbacili su ga izvan grada i kamenovali. A svjedoci su odložili svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savao. I kamenovali su Stjepana, koji je zazivao Boga i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!” Zatim je kleknuo i viknuo jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I kad je to rekao, usnuo je.
Djela apostolska 7:1-60 Knjiga O Kristu (KOK)
Veliki svećenik ga upita: “Je li to istina?” Stjepan odgovori: “Braćo i časni oci, poslušajte me! Naš se slavni Bog ukazao našemu ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu. Rekao mu je: ‘Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.’ Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada živite. Ali nije mu u njoj dao nikakvu baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima iako Abraham još nije imao djece. Bog mu je također rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih ondje tlačiti četiri stotine godina. Ali rekao je: ‘Narodu kojemu će robovati ja ću suditi. A zatim će izići i klanjati mi se na ovomu mjestu.’ Zatim je Bog s Abrahamom sklopio savez obrezanja. Tako je Izak, Abrahamov sin, obrezan kad mu je bilo osam dana. Izak je tako učinio sa svojim sinom Jakovom, a Jakov s dvanaestoricom sinova, patrijarsima židovskoga naroda. A Jakovljevi sinovi, patrijarsi, bili su ljubomorni na svojega brata, Josipa, pa su ga prodali kao roba u Egipat. Ali Bog je bio s njim i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim kraljem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora. Poslije je zavladala glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane. Jakov je čuo da u Egiptu ima žita pa je onamo poslao svoje sinove, naše pretke. Kad su drugi put otišli onamo, Josip je otkrio braći tko je, pa je faraon upoznao njegovu obitelj. Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu da dođu u Egipat. Bilo ih je sedamdeset pet. Tako je Jakov došao u Egipat. Ondje su umrli on i njegovi sinovi, naši preci. Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova. Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je naš narod rastao i množio se. Ali na egipatsko prijestolje dođe novi kralj, koji nije poznavao Josipa. Zlostavljao je naše pretke i primoravao roditelje da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre. U to se doba rodio Mojsije. Bio je prelijepo dijete. Roditelji su se o njemu brinuli tri mjeseca. Kad su ga na koncu morali ostaviti, pronašla ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitoga sina. Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je silnim i u riječima i na djelima. Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga ponuka da posjeti svoje rođake, izraelski narod. Ondje ugleda kako neki Egipćanin zlostavlja Izraelca. Braneći zlostavljanog Izraelca, suprotstavi se Egipćaninu te se osveti i ubije ga. Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ga je Bog poslao da ih spasi, ali oni nisu razumjeli. Sutradan opet ode k njima i ugleda kako se tuku dva Izraelca. Počne ih nagovarati da se pomire: ‘Ljudi!’ reče im. ‘Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!’ Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odgurne Mojsija i reče: ‘Tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama? Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?’ Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju. Ondje su mu se rodila dva sina. Četrdeset godina nakon toga ukazao mu se anđeo u pustinji blizu gore Sinaja, u plamtećoj vatri gorućega grma. Mojsije je opazio gorući grm i zadivljen se pitao što je to. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas: ‘Ja sam Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.’ Mojsije se silno preplaši. Nije se usuđivao gledati. Gospodin mu reče: ‘Izuj sandale s nogu jer stojiš na svetoj zemlji. Dobro sam vidio nevolju svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!’ Toga istog Mojsija kojega su se odrekli pitajući ga: ‘Tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?’ Bog im je poslao kao poglavara i otkupitelja da ih izbavi, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu. On ih je izveo iz Egipta čineći čudesa i znakovlje. Vodio ih je kroz Crveno more i kroz pustinju četrdeset godina. Taj je isti Mojsije rekao izraelskome narodu: ‘Bog će vam podignuti proroka poput mene iz vašega vlastitog naroda.’ Isti je Mojsije bio posrednikom između izraelskoga naroda i anđela koji mu je dao riječi života na gori Sinaju da ih preda nama. Naši preci nisu mu se htjeli pokoriti, nego su ga odbili i srcima se opet okrenuli prema Egiptu. Rekli su Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama jer ne znamo što se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!’ Načinili su idola u obliku teleta, prinijeli mu žrtve i veselili se tomu što su učinili. A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju suncu, mjesecu i zvijezdama kao svojim bogovima. U proročkoj je knjizi zapisano: ‘Zar ste meni prinosili žrtve za četrdeset godina u pustinji, Izraele? Ne; okrenuli ste se poganskim bogovima— Molohovu svetištu i zvijezdi boga Refana, likovima koje ste načinili da biste im se klanjali. Zato ću vas odvesti u progonstvo dalje od Babilona!’ Naši su preci sa sobom kroz pustinju nosili Šator svjedočanstva. Bio je načinjen točno prema predlošku koji je Mojsiju pokazao Bog. Mnogo godina zatim, kad je Jošua ratovao protiv poganskih naroda koje je Bog istjerao iz te zemlje, Šator su unijeli sa sobom u novu zemlju. Ondje je ostao sve do vremena kralja Davida. Davidu je Bog bio milostiv, te ga je zamolio za dopuštenje da izgradi Hram Jakovljevu Bogu. Ali izgradio ga je tek Salomon. Ipak, Svevišnji ne prebiva u hramovima koje su izgradile ljudske ruke. Kao što kaže prorok: ‘Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama. Kakav mi vi dom možete izgraditi? Gdje da počivam? Zar nije moja ruka stvorila sve u nebu i na zemlji?’ Tvrdoglavi ste! Pogani ste u srcima i gluhi za istinu! Uvijek se opirete Svetome Duhu, baš kao i vaši preci! Ima li ijedan prorok kojega vaši oci nisu progonili? Pobili su one koji su pretkazali dolazak Pravednika—kojega ste vi izdali i smaknuli. Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!” Kad su to čuli, židovski se vođe toliko razgnjeve na Stjepana da na njega počnu škripati zubima. Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna. “Vidim otvorena nebesa”, reče, “i Sina Čovječjega kako stoji zdesna Bogu.” Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega. Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla. Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi moj duh!” Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Pošto to izgovori, izdahne.