Djela apostolska 7:1-60

Tada ga je veliki svećenik upitao: “Je li to tako?” A on je rekao: “Ljudi, braćo i očevi, poslušajte: Bog slave pojavio se pred našim ocem Abrahamom kad je bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu, i rekao mu: ʻIzađi iz svoje zemlje i iz svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.ʼ Tada je izašao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. A odatle ga, nakon što mu je otac umro, preselio u ovu zemlju u kojoj sad vi živite. I u njoj mu nije dao baštine niti toliko da bi stavio svoju stopu, već mu je obećao, da bi to dao u posjed njemu i njegovu sjemenu nakon njega, dok još nije imao djeteta. A Bog mu je na taj način rekao da će njegovo sjeme boraviti u tuđoj zemlji te da će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina. ʻAli narodu kojem budu robovali, ja ću suditi,ʼ rekao je Bog, ʻi nakon toga će izaći te mi služiti na ovom mjestu.ʼ Zatim mu je dao Savez obrezanja. I tako je Abraham rodio Izaka i obrezao ga osmi dan, a Izak je rodio Jakova, a Jakov je rodio dvanaest patrijarha. A patrijarsi su potaknuti zavišću prodali Josipa u Egipat, ali Bog je bio s njim, te ga oslobodio od svih njegovih nevolja i dao mu naklonost i mudrost pred faraonom, kraljem Egipta, i postavio ga je upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom. Zatim je došla glad i velika nevolja na svu zemlju egipatsku i Kanaan te naši očevi nisu mogli naći hrane. A kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je onamo najprije naše očeve. A drugi put Josip se očitovao svojoj braći te je Josipov rod postao poznat faraonu. Tada je Josip poslao da se k njemu pozove njegov otac Jakov i sva njegova rodbina, sedamdeset i pet duša. Tako je Jakov sišao u Egipat te je umro, on i naši očevi. I bili su preneseni u Sihem i položeni u grobnicu koju je Abraham kupio za neku svotu novca, od sinova Hamorovih, oca Sihema. Ali kako se bližilo vrijeme obećanja za koje se Bog zakleo Abrahamu, narod se povećao i namnožio u Egiptu, sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. Taj je postupao lukavo s našim rodom i zlostavljao naše očeve, tako da moraju odbaciti svoju dječicu kako ona ne bi mogla preživjeti. U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je izvanredno lijep i tri je mjeseca bio hranjen u kući svoga oca. A kad je bio odbačen, uzela ga je faraonova kćer i sebi othranila za sina. I Mojsije je bio poučen u svoj mudrosti egipatskoj i bio je silan u riječima i djelima. A kad je napunio četrdeset godina, došlo mu je u srce da pohodi svoju braću, sinove Izraelove. I kad je vidio kako jedan od njih trpi nepravdu, obranio ga i osvetio njega koji je bio tlačen te ubio Egipćanina. Jer je pretpostavio da će njegova braća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje oslobođenje, ali oni nisu razumjeli. A sutradan se pokazao među onima koju su se tukli te ih pokušao pomiriti govoreći: ʻLjudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?ʼ Ali onaj koji je činio bližnjemu nepravdu, odbio ga je govoreći: ʻTko je tebe postavio za glavara i suca nad nama? Želiš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?ʼ Tada je Mojsije pobjegao zbog te besjede i nastanio se kao tuđinac u zemlji midijanskoj, gdje je rodio dva sina. I kad je prošlo četrdeset godina, pojavio se pred njim anđeo Gospodinov u pustinji Sinajske gore, u plamenu gorućega grma. Kad je to Mojsije opazio, začudio se prizoru. I dok se približavao da to pogleda, došao je k njemu glas Gospodinov, govoreći: ʻJa sam Bog otaca tvojih; Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev.ʼ Zatim je Mojsije uzdrhtao i nije se usudio ni pogledati. Tada mu je Gospodin rekao: ʻIzuj obuću sa svojih nogu, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Vidio sam, vidio muku svoga naroda koji je u Egiptu i čuo njegovo stenjanje pa sam sišao da ga izbavim. A sad hajde, šaljem te u Egipat.ʼ Toga Mojsija kojeg su se odrekli govoreći: ʻTko je tebe postavio za glavara i suca?ʼ Istoga im je Bog poslao kao vladara i osloboditelja rukom anđela koji se pojavio pred njim u grmu. On ih je izveo nakon što im je pokazao čudesa i znakove u zemlji egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina. To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ʻProroka poput mene podići će vam Gospodin, Bog vaš od braće vaše; njega slušajte.ʼ To je onaj koji je u pustinji bio u crkvi s anđelom koji mu je govorio na Sinajskoj gori i s očevima našim; onaj koji je primio žive objave da ih preda nama; kome naši očevi nisu htjeli biti poslušni, nego su ga odgurali i u svojim srcima ponovo se okrenuli u Egipat, govoreći Aronu: ʻNapravi nam bogove koji će nas predvoditi, jer ne znamo što se dogodilo tome Mojsiju koji nas je izveo iz zemlje egipatske.ʼ I u one dane načinili su tele, te prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se djelima svojih ruku. Tada se Bog okrenuo i predao ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je zapisano u knjizi proroka: O dome Izraelov, niste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve u vremenskom razdoblju od četrdeset godina u pustinji? Da, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana: likove ste načinili da im iskazujete štovanje. I odvest ću vas na onu stranu Babilona! Naši su očevi u pustinji imali Šator svjedočanstva, kako je to odredio onaj koji je govorio s Mojsijem da ga napravi prema uzorku koji je vidio. A primili su ga očevi naši i pod vodstvom Jošue unijeli u posjed Pogana koje je Bog protjerao pred licem naših očeva, sve do dana Davida, koji je našao naklonost pred Bogom te je želio naći šator Bogu Jakovljevu. Ali mu je Salomon sagradio Dom. Štoviše, Svevišnji ne prebiva u hramovima rukom napravljenim, kako je to prorok rekao: ʻNebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću vi sagraditi, govori Gospodin, ili koje je mjesto moga počinka? Nije li moja ruka sve ovo načinila?ʼ Vi tvrdokorni i neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek odupirete Duhu Svetom! Kako su činili očevi vaši tako i vi činite. Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga ste vi sada već izdali i ubili, vi koji ste primili Zakon prema naredbama anđela, ali ga niste držali.” Kad su to čuli, bili su probodeni u srcima te počeli škripati zubima na njega. A on, pun Duha Svetoga, zagledao se u nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu zdesna, te rekao: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” Nato su oni povikali jakim glasom i začepili uši te složno navalili na njega. Izbacili su ga izvan grada i kamenovali. A svjedoci su odložili svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savao. I kamenovali su Stjepana, koji je zazivao Boga i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!” Zatim je kleknuo i viknuo jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I kad je to rekao, usnuo je.