Djela apostolska 23:1-35
Djela apostolska 23:1-35 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!« Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!« Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’« Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.« Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.« Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu. Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.« Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.« No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.« Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?« Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.« Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo: »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu. Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.« Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.
Djela apostolska 23:1-35 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!« Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!« Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’« Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.« Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.« Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu. Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.« Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.« No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.« Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?« Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.« Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.« Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo: »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu. Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.« Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.
Djela apostolska 23:1-35 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A Pavao je uperio pogled u Vijeće i rekao: “Ljudi! Braćo! Ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovog dana.” A veliki svećenik Ananija zapovjedio je onima koji su stajali do njega da ga udare po ustima. Tada mu je Pavao rekao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! Jer ne sjedaš li ti da mi sudiš po Zakonu pa zar protivno Zakonu zapovijedaš da me udaraju?” A oni koji su stajali pored, rekli su: “Velikog svećenika Božjega pogrđuješ?” Nato je Pavao rekao: “Nisam znao, braćo, da je on veliki svećenik; jer je zapisano: ʻNe govori zlo o glavaru svoga naroda!ʼ ” Budući da je Pavao znao da su oni jednim dijelom saduceji, a drugim farizeji, povikao je u Vijeću: “Ljudi! Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih ispituje me se!” A kad je on to rekao, nastalo je prepiranje između farizeja i saduceja pa se mnoštvo podijelilo. Jer saduceji tvrde da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji priznaju oboje. I nastala je velika vika te su pismoznanci farizejske sljedbe ustali i suprotstavili se govoreći: “Mi ne nalazimo nikakva zla na tom čovjeku. A što ako mu je govorio duh ili anđeo. Nemojmo se protiv Boga boriti.” I kad je nastao veliki razdor, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju na komade te je zapovjedio vojnicima da siđu pa da ga na silu otmu između njih i dovedu u vojarnu. A iduće je noći stao kraj njega Gospodin te rekao: “Raspoloži se, Pavle! Jer kako si za mene svjedočio u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.” A kad je svanuo dan, udružili su se neki od Židova te su sebe obvezali prokletstvom govoreći da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. A bilo je više od četrdeset njih koji su skovali tu urotu. Oni su došli k velikim svećenicima i starješinama te rekli: “Obvezali smo se velikim prokletstvom da nećemo ništa jesti dok ne ubijemo Pavla. Stoga vi sada zajedno s Vijećem zatražite tisućnika da vam ga sutra dovede kao da se želite pomnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije negoli se on približi.” Ali kad je sin Pavlove sestre dočuo za njihovu zasjedu, otišao je i ušao u vojarnu te dojavio Pavlu. Tada je Pavao dozvao k sebi jednoga od satnika te mu rekao: “Ovog mladića odvedi k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti!” Tada ga je on uzeo i odveo k tisućniku te rekao: “Zatvorenik Pavao dozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi. Ima ti nešto za reći.” Zatim ga je tisućnik uzeo pod ruku i odveo u stranu nasamo pa ga upitao: “Što mi to imaš dojaviti?” A on je rekao: “Židovi su se dogovorili zamoliti te da sutra dovedeš Pavla u Vijeće kao da se žele nešto pomnije raspitati o njemu. Ali nemoj se dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi koji su sebe obvezali zakletvom da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; već sada su spremni i čekaju tvoje obećanje.” Nato je tisućnik otpustio mladića i naredio mu: “Nikome ne govori da si mi to otkrio.” Zatim je dozvao dvojicu satnika govoreći: “Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika krenu u Cezareju, i za marvu se pobrinite na koju postavite Pavla i dovedite ga zdravog k upravitelju Feliksu!” A napisao je pismo ovoga sadržaja: “Klaudije Lizija preuzvišenom upravitelju Feliksu. Zdravo! Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i namjeravali su ga ubiti; nato sam došao s vojskom i izbavio ga pošto sam saznao da je Rimljanin. A kad sam htio točno saznati razlog zbog kojeg ga optužuju, odveo sam ga u njihovo Vijeće. Uvidio sam da ga optužuju zbog pitanja iz njihovog Zakona, ali da nema nikakve krivnje po kojoj bi zaslužio smrt ili okove. A kad su mi dojavili za zasjedu što su je tom čovjeku postavili Židovi, odmah sam ga poslao k tebi i dao zapovijed i njegovim tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Budi zdravo!” Tada su vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeli Pavla te ga noću odveli u Antipatridu. Sutradan su ostavili konjanike da s njime pođu dalje, a oni su se vratili u vojarnu. Ovi, kad su došli u Cezareju, i uručili pismo upravitelju, predstavili su mu i Pavla. A kad je upravitelj pročitao pismo, upitao ga iz koje je pokrajine. I kad je shvatio da je iz Cilicije, rekao je: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.” I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.
Djela apostolska 23:1-35 Knjiga O Kristu (KOK)
Pavao se zagleda u vijećnike i reče: “Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.” Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima. “Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!” Nazočni rekoše Pavlu: “Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?” “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik”, odvrati Pavao. “Jer u Svetome pismu piše: ‘Ne psuj poglavara svojega naroda.’” Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: “Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!” Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli. Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju. Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: “Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?” Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu. Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: “Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.” Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je više od četrdesetorice. Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: “Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla. Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.” Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu. Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: “Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.” Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: “Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.” Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: “Što mi želiš reći?” “Neki su se Židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj. Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.” Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne reci da si mi to javio.” Dozove zatim dva stotnika i reče im: “Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri pođu u Cezareju. Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.” Napiše zatim pismo upravitelju: Od Klaudija Lizijavrlome upravitelju Feliksu. Pozdravljam vas! Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno. Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio. Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona—ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom. Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom. Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu. Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje. Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega. Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. “Iz Cilicije”, odgovori Pavao. “Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji”, reče mu i zapovjedi da ga čuvaju u Herodovoj palači.