Djela apostolska 14:8-18
Djela apostolska 14:8-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe. Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
Djela apostolska 14:8-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
U Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao. Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen. Rekao je jakim glasom: “Uspravi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao. A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!” I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik. Tada je svećenik Jupitera, koji je bio ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom. Kad su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. On je u prošlim vremenima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima; Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.” I ovim riječima jedva su zaustavili narod da im ne žrtvuju.
Djela apostolska 14:8-18 Knjiga O Kristu (KOK)
U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao. Slušao je Pavlovo propovijedanje i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: “Ustani!” Čovjek skoči i prohoda. Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: “Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!” Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ. Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima. Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući: “Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima! Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem, ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.” Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.