Djela apostolska 14:8-18

U Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao. Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen. Rekao je jakim glasom: “Uspravi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao. A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!” I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik. Tada je svećenik Jupitera, koji je bio ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom. Kad su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. On je u prošlim vremenima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima; Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.” I ovim riječima jedva su zaustavili narod da im ne žrtvuju.