2. Samuelova 12:1-25
2. Samuelova 12:1-25 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
BOG je proroka Natana poslao k Davidu. Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri. Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.« David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!« »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’ A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti. Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana.’« David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.« Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.« Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji. Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti. Sedmoga je dana dijete umrlo. Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.« No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo. »Je li dijete mrtvo?« upita on. »Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.« Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo. Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo. A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!« On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.« Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala ime Salomon. BOG je volio dječaka te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija jer je BOG tako htio.
2. Samuelova 12:1-25 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada je GOSPOD poslao Natana k Davidu. I on je ušao k njemu te mu rekao: “U nekom gradu bila su dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogataš je imao silno mnogo stada i krda. A siromah nije imao ništa, osim jedne male ovčice koju je bio kupio te je hranio. I ona je rasla uz njega i uz njegovu djecu; jela je od njegove hrane i pila je iz njegove čaše; i ležala je na njegovu krilu i bila mu je kao kći. I došao je neki putnik k bogatom čovjeku, a on je žalio uzeti od svojih stada i svojih krda da priredi za putnika koji je došao k njemu. Nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i priredio je za čovjeka koji je došao k njemu.” Nato je Davidova srdžba žestoko planula na toga čovjeka te je rekao Natanu: “Tako mi života GOSPODNJEG, čovjek koji je to učinio zasigurno mora umrijeti! I četverostruko će nadoknaditi ovcu zato što je to učinio i zato što se nije sažalio!” Tada je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio iz ruke Šaulove. I dao sam ti kuću tvoga gospodara i žene tvoga gospodara u krilo tvoje, i dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako je to bilo premalo, dodao bih ti još ovo i ono. Zašto si prezreo zapovijed GOSPODNJU te učinio zlo u njegovim očima? Ti si ubio mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo da ti bude žena. I pogubio si njega mačem sinova Amonovih. Stoga sada od doma tvoga mač više nikada neće odstupiti, zato što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ Ovako govori GOSPOD: ‘Evo ja ću podići na tebe zlo iz tvoga vlastitog doma. I uzet ću tvoje žene pred očima tvojim i dat ću ih bližnjemu tvome, a on će lijegati s tvojim ženama pred očima ovoga sunca. Jer ti si to radio potajno, ali ja ću to učiniti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’ ” Tada je David rekao Natanu: “Sagriješio sam protiv GOSPODA!” A Natan je rekao Davidu: “GOSPOD je već maknuo grijeh tvoj; nećeš umrijeti. Ali zato što si tim djelom dao veliku priliku neprijateljima GOSPODNJIM da hule, dijete što ti se rodilo isto tako će zasigurno umrijeti!” Zatim je Natan otišao svojoj kući. A GOSPOD je udario dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se jako razboljelo. Stoga je David zaklinjao Boga za dijete: i David je postio, i ulazio, i ležao svu noć na zemlji. Tada su starješine doma njegova ustale i otišle do njega da ga podignu sa zemlje, ali on nije htio i nije jeo kruha s njima. I dogodilo se sedmog dana da je dijete umrlo. A sluge Davidove bojale su se reći mu da je dijete umrlo. Jer su govorili: “Gle, dok je dijete bilo još živo, govorili smo mu, a on nije htio slušati naš glas. Kako će se tek onda uznemiriti, ako mu kažemo da je dijete umrlo?” No David je opazio da su njegove sluge šaptale pa je David shvatio da je dijete umrlo. Stoga je David upitao svoje sluge: “Je li dijete umrlo?” A oni su rekli: “Umrlo je.” Tada je David ustao sa zemlje i okupao se i pomazao se i presvukao svoju odjeću. Zatim je ušao u Dom GOSPODNJI te iskazao štovanje. Onda se vratio svojoj kući; i kad je zatražio, poslužili su kruh pred njim, te je jeo. Nato su mu sluge njegove rekle: “Što je to da si to napravio? Postio si i plakao dok je dijete bilo živo; a sada, kad je dijete umrlo, ustao si i jeo kruha!” A on je rekao: “Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao jer sam govorio: ‘Tko zna možda mi GOSPOD bude milostiv pa dijete preživi?’ Ali sada, ono je umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga ponovo vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni.” Zatim je David utješio svoju ženu Batšebu i ušao k njoj te legao s njom. I ona je rodila sina te mu je on nadjenuo ime Salomon. I GOSPOD ga je zavolio. I poručio je to po ruci proroka Natana; a on mu je nadjenuo ime Jedidija, zbog GOSPODA.