2. Samuelova 12
12
Natan kori Davida
1Tada je GOSPOD poslao Natana k Davidu. I on je ušao k njemu te mu rekao: “U nekom gradu bila su dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan.
2Bogataš je imao silno mnogo stada i krda.
3A siromah nije imao ništa, osim jedne male ovčice koju je bio kupio te je hranio. I ona je rasla uz njega i uz njegovu djecu; jela je od njegove hrane i pila je iz njegove čaše; i ležala je na njegovu krilu i bila mu je kao kći.
4I došao je neki putnik k bogatom čovjeku, a on je žalio uzeti od svojih stada i svojih krda da priredi za putnika koji je došao k njemu. Nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i priredio je za čovjeka koji je došao k njemu.”
5Nato je Davidova srdžba žestoko planula na toga čovjeka te je rekao Natanu: “Tako mi života GOSPODNJEG, čovjek koji je to učinio zasigurno mora umrijeti!
6I četverostruko će nadoknaditi ovcu zato što je to učinio i zato što se nije sažalio!”
7Tada je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio iz ruke Šaulove.
8I dao sam ti kuću tvoga gospodara i žene tvoga gospodara u krilo tvoje, i dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako je to bilo premalo, dodao bih ti još ovo i ono.
9Zašto si prezreo zapovijed GOSPODNJU te učinio zlo u njegovim očima? Ti si ubio mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo da ti bude žena. I pogubio si njega mačem sinova Amonovih.
10Stoga sada od doma tvoga mač više nikada neće odstupiti, zato što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’
11Ovako govori GOSPOD: ‘Evo ja ću podići na tebe zlo iz tvoga vlastitog doma. I uzet ću tvoje žene pred očima tvojim i dat ću ih bližnjemu tvome, a on će lijegati s tvojim ženama pred očima ovoga sunca.
12Jer ti si to radio potajno, ali ja ću to učiniti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’ ”
13Tada je David rekao Natanu: “Sagriješio sam protiv GOSPODA!” A Natan je rekao Davidu: “GOSPOD je već maknuo grijeh tvoj; nećeš umrijeti.
14Ali zato što si tim djelom dao veliku priliku neprijateljima GOSPODNJIM da hule, dijete što ti se rodilo isto tako će zasigurno umrijeti!”
Davidovo dijete umire
15Zatim je Natan otišao svojoj kući. A GOSPOD je udario dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se jako razboljelo.
16Stoga je David zaklinjao Boga za dijete: i David je postio, i ulazio, i ležao svu noć na zemlji.
17Tada su starješine doma njegova ustale i otišle do njega da ga podignu sa zemlje, ali on nije htio i nije jeo kruha s njima.
18I dogodilo se sedmog dana da je dijete umrlo. A sluge Davidove bojale su se reći mu da je dijete umrlo. Jer su govorili: “Gle, dok je dijete bilo još živo, govorili smo mu, a on nije htio slušati naš glas. Kako će se tek onda uznemiriti, ako mu kažemo da je dijete umrlo?”
19No David je opazio da su njegove sluge šaptale pa je David shvatio da je dijete umrlo. Stoga je David upitao svoje sluge: “Je li dijete umrlo?” A oni su rekli: “Umrlo je.”
20Tada je David ustao sa zemlje i okupao se i pomazao se i presvukao svoju odjeću. Zatim je ušao u Dom GOSPODNJI te iskazao štovanje. Onda se vratio svojoj kući; i kad je zatražio, poslužili su kruh pred njim, te je jeo.
21Nato su mu sluge njegove rekle: “Što je to da si to napravio? Postio si i plakao dok je dijete bilo živo; a sada, kad je dijete umrlo, ustao si i jeo kruha!”
22A on je rekao: “Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao jer sam govorio: ‘Tko zna možda mi GOSPOD bude milostiv pa dijete preživi?’
23Ali sada, ono je umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga ponovo vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni.”
24Zatim je David utješio svoju ženu Batšebu i ušao k njoj te legao s njom. I ona je rodila sina te mu je on nadjenuo ime Salomon. I GOSPOD ga je zavolio.
25I poručio je to po ruci proroka Natana; a on mu je nadjenuo ime Jedidija, zbog GOSPODA.
26Zatim je Joab zaratio protiv Rabe sinova Amonovih i osvojio kraljevski grad.
27Tada je Joab poslao glasnike k Davidu i rekao: “Zaratio sam protiv Rabe i osvojio grad na vodi.
28Stoga sada sakupi preostali narod i utabori se nasuprot gradu i osvoji ga; da ne bih ja osvojio grad te da ne bude nazvan po mojem imenu.”
29I sakupio je David sav narod te su pošli na Rabu te zaratili protiv nje i osvojili je.
30Tada je skinuo krunu s glave njihovog kralja, a njezina težina bila je jedan zlatni talent s dragim kamenjem. I bila je stavljena na Davidovu glavu. I on je odnio iz grada jako obilan plijen.
31A narod koji je bio u njemu izveo je i postavio ga pod pile i pod željezne pijuke i pod željezne sjekire te ih proveo kroz peć za opeke. I to je učinio svim gradovima sinova Amonovih. Tako se David i sav narod vratio u Jeruzalem.
Trenutno odabrano:
2. Samuelova 12: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA