2. Kraljevima 6:24-33
2. Kraljevima 6:24-33 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka, a tri decilitra golubljeg izmeta za pet srebrnjaka. Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!« A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.« Zatim je upitao ženu: »Što ti je?« Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.« Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje. Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!« Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.« Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?«
2. Kraljevima 6:24-33 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se nakon toga da je sirijski kralj Benhadad skupio svu svoju vojsku i uzašao te opkolio Samariju. I nastala je velika glad u Samariji: I gle, držali su je opkoljenu sve dok se magareća glava nije prodavala za osamdeset srebrnjaka, a četvrtina kaba golubinjeg izmeta za pet srebrnjaka. I dok je kralj Izraelov prolazio po zidinama, neka mu je žena doviknula govoreći: “Pomozi, gospodaru moj, kralju!” Nato je on rekao: “Ako ti GOSPOD ne pomogne, odakle ću ti ja pomoći? Zar s gumna ili iz tijeska?” Zatim ju je kralj upitao: “Što ti je?” Nato je ona odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga sina!’ I skuhale smo moga sina i pojele ga. A sljedećeg dana, ja sam njoj rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo.’ A ona je sakrila svoga sina.” I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi te žene, da je razderao svoju odjeću. I prolazio je po zidinama, a narod ga je gledao; i gle, nosio je kostrijet ispod, na tijelu svome. Tada je rekao: “Neka mi Bog tako učini i još više, ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njemu!” A Elizej je sjedio u svojoj kući i starješine su sjedile s njim. I kralj je pred sobom poslao čovjeka, ali prije nego je glasnik došao k njemu, rekao je on starješinama: “Vidite li da je onaj sin ubojičin poslao da mi skinu glavu? Pazite, kad glasnik dođe, zatvorite vrata i čvrsto ga držite kod vrata. Nije li to zvuk koraka njegova gospodara za njim?” I dok je još s njima razgovarao, gle, glasnik je sišao k njemu i rekao: “Gle, ovo zlo je od GOSPODA, zar da još uvijek čekam na GOSPODA?”