2. Kraljevima 13:10-21
2. Kraljevima 13:10-21 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš, Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina. I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva. Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!« Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo. »Napni lûk«, nastavio je Elizej. Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove. Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor. »Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu. »Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.« Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio. Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.« Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao. Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.« Elizej je umro pa su ga sahranili. U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju. Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge.
2. Kraljevima 13:10-21 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Trideset i sedme godine Joaša, kralja Judina, počeo je Jehoaš, sin Jehoahazov, kraljevati nad Izraelom u Samariji. I kraljevao je šesnaest godina. I on je činio ono što je zlo u očima GOSPODNJIM. Nije odstupao od svih grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh, nego je hodio u njima. A ostala djela Joaševa i sve što je činio i moć njegova kojom se borio protiv Amazije, kralja Judina, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Izraelovih? I Joaš je usnuo s očevima svojim, a Jeroboam je zasjeo na njegovo prijestolje. I Joaša je bio pokopan u Samariji uz kraljeve Izraelove. A Elizej se razbolio od bolesti od koje je trebao umrijeti. Tada je Joaš, kralj Izraelov sišao k njemu te se rasplakao nad licem njegovim pa mu rekao: “Oče moj, oče moj, kola Izraelova i konjanici njegovi!” Nato mu je Elizej rekao: “Uzmi luk i strijele.” I on si je uzeo luk i strijele. Zatim je još rekao kralju Izraelovu: “Stavi ruku svoju na luk!” I on je stavio ruku svoju na luk, a Elizej je stavio ruke svoje na ruke kraljeve. Tada je rekao: “Otvori prozor prema istoku.” I on ga je otvorio. Nato je Elizej rekao: “Odapni!” I on je odapeo. Zatim je još rekao: “Strijela GOSPODNJEG izbavljenja i strijela izbavljenja od Sirije! Jer ćeš ti udariti Sirijce u Afeku sve dok ih ne uništiš.” I rekao je: “Uzmi strijele!” I on ih je uzeo. Nato je još rekao kralju Izraelovu: “Udari o zemlju!” I on je tri puta udario pa je stao. Tada se čovjek Božji razgnjevio na njega te rekao: “Trebao si pet ili šest puta udariti; tada bi tukao Sirijce sve dok ih ne bi uništio; zato ćeš Siriju sada potući samo tri puta.” I Elizej je umro te su ga pokopali. A čete Moabaca napadale su zemlju početkom godine. I dogodilo se, dok su oni pokapali nekog čovjeka, da su, gle, opazili četu pa su bacili tog čovjeka u grobnicu Elizejevu. A kad je taj čovjek bio spušten te se dotaknuo Elizejevih kostiju, oživio je i stao na svoje noge.