1. Kraljevima 17:7-24
1. Kraljevima 17:7-24 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
No potok je nakon nekog vremena presušio jer nije bilo kiše. Tada mu je rekao BOG: »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.« Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu. Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?« Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.« Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.« Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’« Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije. Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati. Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?« »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet. Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?« Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!« BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega. Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!« A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«
1. Kraljevima 17:7-24 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se, nakon nekog vremena da je potok presušio, zato što nije bilo kiše u zemlji. Tada mu je došla riječ GOSPODNJA govoreći: “Ustani, idi u Sarefatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj ženi udovici da te uzdržava.” Tako je on ustao i otišao u Sarefatu. I kad je stigao do gradskih vrata, gle, žena udovica je ondje skupljala drva. Tada ju je on dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da se napijem!” I dok je pošla da donese, on ju je dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, jedan zalogaj kruha u ruci svojoj!” Nato je ona rekla: “Neka GOSPOD, Bog tvoj živi, ja nemam pogače, samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, sakupim par drva da mogu to pripremiti sebi i sinu svome pa da to pojedemo i umremo.” Ali Ilija joj je rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla; samo najprije meni od toga napravi malenu pogaču pa mi je donesi; a zatim napravi za sebe i za sina svoga. Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Brašno iz ćupa neće se potrošiti, niti će ulje iz vrča ponestati sve do dana dok GOSPOD ne pošalje kišu na zemlju.’ ” I ona je otišla i učinila po besjedi Ilijinoj; i ona i on i dom njezin jeli su mnoge dane. A brašno iz ćupa nije se potrošilo niti je ulje iz vrča ponestalo, po riječi koju je GOSPOD rekao po Iliji. I dogodilo se, poslije ovih događaja, da se razbolio sin one žene, domaćice kuće. I bolest njegova bila je tako teška, da u njemu nije ostalo ni daha. Tada je ona rekla Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?” A on joj je rekao: “Daj mi svoga sina!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja te ga odnio na kat gdje je on obitavao i položio ga na svoju postelju. Tada je zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, zar ćeš nanijeti zlo i na udovicu kod koje ja boravim tako da joj usmrtiš sina?” Zatim se tri puta ispružio nad dječakom te zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, molim te, neka se duša ovog dječaka vrati natrag u njega!” I GOSPOD je čuo glas Ilijin te se dječakova duša vratila natrag u njega pa je on oživio. Zatim je Ilija uzeo dječaka i odnio ga iz odaje u kuću pa ga predao njegovoj majci. Tada je Ilija rekao: “Vidi, sin ti je živ!” Nato je žena rekla Iliji: “Sada po ovome znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODNJA u ustima tvojim istina!”