1. Kraljevima 17:7-24

I dogodilo se, nakon nekog vremena da je potok presušio, zato što nije bilo kiše u zemlji. Tada mu je došla riječ GOSPODNJA govoreći: “Ustani, idi u Sarefatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj ženi udovici da te uzdržava.” Tako je on ustao i otišao u Sarefatu. I kad je stigao do gradskih vrata, gle, žena udovica je ondje skupljala drva. Tada ju je on dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da se napijem!” I dok je pošla da donese, on ju je dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, jedan zalogaj kruha u ruci svojoj!” Nato je ona rekla: “Neka GOSPOD, Bog tvoj živi, ja nemam pogače, samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, sakupim par drva da mogu to pripremiti sebi i sinu svome pa da to pojedemo i umremo.” Ali Ilija joj je rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla; samo najprije meni od toga napravi malenu pogaču pa mi je donesi; a zatim napravi za sebe i za sina svoga. Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Brašno iz ćupa neće se potrošiti, niti će ulje iz vrča ponestati sve do dana dok GOSPOD ne pošalje kišu na zemlju.’ ” I ona je otišla i učinila po besjedi Ilijinoj; i ona i on i dom njezin jeli su mnoge dane. A brašno iz ćupa nije se potrošilo niti je ulje iz vrča ponestalo, po riječi koju je GOSPOD rekao po Iliji. I dogodilo se, poslije ovih događaja, da se razbolio sin one žene, domaćice kuće. I bolest njegova bila je tako teška, da u njemu nije ostalo ni daha. Tada je ona rekla Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?” A on joj je rekao: “Daj mi svoga sina!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja te ga odnio na kat gdje je on obitavao i položio ga na svoju postelju. Tada je zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, zar ćeš nanijeti zlo i na udovicu kod koje ja boravim tako da joj usmrtiš sina?” Zatim se tri puta ispružio nad dječakom te zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, molim te, neka se duša ovog dječaka vrati natrag u njega!” I GOSPOD je čuo glas Ilijin te se dječakova duša vratila natrag u njega pa je on oživio. Zatim je Ilija uzeo dječaka i odnio ga iz odaje u kuću pa ga predao njegovoj majci. Tada je Ilija rekao: “Vidi, sin ti je živ!” Nato je žena rekla Iliji: “Sada po ovome znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODNJA u ustima tvojim istina!”