Rimljanima 7:14-24

Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama—prodan sam grijehu kao gospodaru. Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim. A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar. Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo. Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga. Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim. Ali ako činim ono što ne želim, onda to zapravo i ne činim ja, nego grijeh koji je u meni. Zaključujem dakle da vrijedi pravilo: kad želim činiti dobro, nameće mi se zlo. Svim svojim nutarnjim bićem uživam u poslušnosti Božjemu Zakonu. Ali još jedan zakon, koji se bori protiv mojega uma, djeluje u mojim udovima i zarobljuje me grijehom koji je još u njima. Bijedna li mene! Tko će me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela, od života u vlasti grijeha?