Rimljanima 10:9-20

Jer ako ustima priznaješ da je Isus Krist Gospodin i ako u srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Naime, vjera u srcu nas opravdava, a priznanje usnama spašava. Jer u Svetome pismu piše: “Tko u njega vjeruje, neće se postidjeti.” To vrijedi za Židove, kao i za ostale ljude: svi imaju istoga Gospodina, koji izobilno daje svoja bogatstva svima koji ga zazivaju. Jer “Tko god zazove ime Gospodnje, bit će spašen.” Ali kako će ga zazvati da ih spasi ako u njega ne vjeruju? A kako će u njega vjerovati ako nikada nisu za njega čuli? A kako će čuti za njega ako im nitko o njemu ne propovijeda? A kako će im tko propovijedati ako nije poslan da propovijeda? O tomu Sveto pismo kaže: “Kako su divne noge onih koji donose Radosnu vijest!” Ali svatko tko čuje Radosnu vijest neće ju i prihvatiti. Izaija je o tome rekao: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?” Vjera dakle dolazi upravo slušanjem Radosne vijesti o Kristu. Ali što je sa Židovima? Jesu li oni zapravo čuli tu poruku? Jesu: “Poruka o Božjemu stvaranju raširila se po svoj zemlji, a njezine riječi sežu do kraja svijeta.” Ali, ja pitam: Jesu li Izraelci zaista razumjeli? Jesu, jer je još u Mojsijevo vrijeme Bog rekao: “Učinit ću vas ljubomornima blagoslivljajući druge narode. Razgnjevit ću vas blagoslivljajući nerazumne pogane.” Poslije je Izaija u Božje ime hrabro rekao: “Našli su me oni koji me nisu tražili. Objavio sam se onima koji me to nisu molili.”