Matej 8:1-17

Veliko je mnoštvo pohrlilo za Isusom dok je silazio s gore. Odjednom mu pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!” Isus ispruži ruku i dotakne čovjeka. “Hoću! Budi čist!” reče mu. I guba odmah nestane. Isus mu reče: “Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja.” Kad Isus dođe u Kafarnaum, pristupi mu neki stotnik i reče: “Gospodine, sluga mi kod kuće leži uzet i u teškim mukama!” “Doći ću ga iscijeliti”, odgovori mu Isus. Stotnik odgovori: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću. Samo reci da moj sluga ozdravi i on će ozdraviti! Jer i ja moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: ‘Idi!’ i on ode, te drugome: ‘Dođi!’ i dođe; a sluzi kažem: ‘Učini to!’ i on učini.” Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu, pa reče: “Zaista vam kažem, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu. Kažem vam da će mnogi s istoka i zapada sjesti u nebeskom kraljevstvu s Abrahamom, Izakom i Jakovom, a mnogi Izraelci biti izbačeni u mrklu tamu gdje će biti plač i škrgut zuba.” Zatim reče rimskome stotniku: “Idi! Neka ti bude kako si vjerovao!” I sluga mu istog trena ozdravi. Kad je Isus došao u Petrovu kuću, Petrova punica ležala je bolesna, u vrućici. Isus joj dotakne ruku i vrućica nestane. Žena ustane i počne ga posluživati. Te mu večeri dovedu mnoge opsjednute. Na njegovu riječ svi su zli duhovi izlazili, a svi bolesnici ozdravljali. Tako se ispunilo što je napisao prorok Izaija: “On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.”