Ivan 5:31-47

“Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno, ali netko drugi svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito. Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je. Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se. Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti. Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao. I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice. Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao. Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene. A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život. Ne primam slave od ljudi jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi. Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime. Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga? Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate. Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni. A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima!”