2 Korinćanima 2:1-17

Zato sam sebi rekao: “Neću ponovno doći tako da ih ražalostim.” Jer ako ja vas ražalostim, tko će mene razveseliti ako ne vi? Ovo sam vam i napisao zato da me, kad dođem, ne bi ožalostili oni koji bi me trebali razveseliti, jer sam uvjeren da ćete vi biti sretni ako sam i ja sretan. Pišem vam ovo shrvan žalošću, s bolom u srcu i sa suzama, ne da bih vas ražalostio, već da bih vam pokazao koliko vas silno volim. Neću pretjerati ako kažem da čovjek koji mi je nanio zlo nije ražalostio samo mene već i sve vas. On je već dovoljno kažnjen time što ga je većina vas zbog toga osudila. Sada mu, naprotiv, oprostite i utješite ga, da ga prevelika žalost ne bi slomila. Molim vas, pokažite mu da ga još uvijek volite. Zato sam vam i pisao, da vidim hoćete li me u svemu poslušati. Kad vi nekome oprostite, i ja mu oprostim. A što sam oprostio, ako sam imao što oprostiti, učinio sam po Kristovu ovlaštenju i za vašu dobrobit, da nas ne bi nadmudrio Sotona jer njegove nakane dobro poznajemo! Kad sam stigao u Troadu propovijedati Radosnu vijest o Kristu, Gospodin mi je za to otvorio vrata, ali nisam imao duševnog mira jer ondje nisam našao brata Tita. Zato sam se oprostio od druge braće i krenuo u Makedoniju. Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek vodi u pobjedonosnom slavlju i koji kroz nas, poput ugodna mirisa, posvuda širi spoznaju o sebi. Mi smo Bogu ugodan Kristov miris i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju; prvima miris koji ih iz smrti vodi u život, a drugima koji ih iz života vodi u smrt. A tko je podoban za takav posao? Nismo mi kao varalice koji na Božjoj riječi nastoje zaraditi, već iz iskrenih pobuda, poslani od Boga, govorimo o Kristu. I znamo da nas Bog promatra.