Pjesma nad pjesmama 7:1-10

Princezo, lijepa su ti stopala u sandalama! Obline tvojih bedara su poput nakita, kao da ih je izvela ruka umjetnika. Pupak ti je kao zaobljena čaška, neka u njemu nikada vina ne manjka. Struk ti je kao snop žita, okružen ljiljanima. Grudi su ti kao dva laneta, blizanci mlade gazele. Tvoj vrat je kao kula od bjelokosti, a oči blistave kao jezera u Hešbonu, pored gradskih vrata Bat Rabim. Tvoj nos je tako lijepog oblika, kao libanonska kula što gleda na Damask. Glava ti je uzdignuta kao brdo Karmel, kosa poput grimizne vune, uvojci lepršavi, čak i kralja mogu opčiniti. Kako si lijepa i ljupka, ljubavi moja zanosna! Tvoj stas je vitak kao palma, a grudi su ti kao njezini plodovi. Rado bih se na to stablo popeo, njegove plodne grane dohvatio. Neka tvoje grudi budu kao grožđe na lozi, dah tvoj kao miris jabuka, a tvoje usne kao najbolje vino. Neka to vino poteče mom voljenom, kapajući na njegove crvene usnice. Svom voljenom pripadam, a on samo za mnom žudi.