Ljubavi moja, kako si lijepa!
Tako prekrasna!
Oči su ti ispod vela
ljupke kao golubice.
U valovima tvoja kosa pada
kao kozlići što silaze s Gileada.
Zubi su ti bijeli kao ovčice,
upravo oštrigane i okupane.
Sve su lijepo poredane,
ni jedna nije izgubljena.
Usne su ti poput crvenoga svilenog konca.
Tvoja su usta prekrasna.
Obrazi su tvoji ispod vela
kao rujne kriške nara.
Vrat ti je lijep kao kula Davidova,
ukrašena redovima klesanog kamenja.
Na njoj je tisuću štitova,
štitova moćnih ratnika.
Tvoje su grudi kao dva laneta,
blizanci što pasu među ljiljanima.
Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana
sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama.
Sva si lijepa, ljubavi moja,
sve je na tebi savršeno.
Pođi sa mnom s planina Libanona,
napustimo Libanon, zaručnice moja!
Spusti se s vrhova visokih gora,
siđi s Amane, Senira i Hermona.
Izađi iz lavljih pećina,
iz leopardovih jazbina.
Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice,
otela ga jednim svojim pogledom.
Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice.
Kako je zanosno tvoje milovanje,
moja voljena zaručnice!
Tvoja je ljubav slađa od vina,
a miris tvojih parfema
bolji je od mirisnog bilja.
S tvojih usana kapa med, moja nevjesto,
a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko.
Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši.
Lijepa si, zaručnice, voljena moja,
kao privatan vrt ili skriven izvor.
Ti si kao voćnjak zrelih narova,
pun biranih plodova, kane i narda.
Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet,
stabla najboljih začina,
tamjana, smirne i aloja.
Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode,
potok što teče s planina Libanona.