Pjesma nad pjesmama 4:1-15
Pjesma nad pjesmama 4:1-15 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Ljubavi moja, kako si lijepa! Tako prekrasna! Oči su ti ispod vela ljupke kao golubice. U valovima tvoja kosa pada kao kozlići što silaze s Gileada. Zubi su ti bijeli kao ovčice, upravo oštrigane i okupane. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena. Usne su ti poput crvenoga svilenog konca. Tvoja su usta prekrasna. Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara. Vrat ti je lijep kao kula Davidova, ukrašena redovima klesanog kamenja. Na njoj je tisuću štitova, štitova moćnih ratnika. Tvoje su grudi kao dva laneta, blizanci što pasu među ljiljanima. Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama. Sva si lijepa, ljubavi moja, sve je na tebi savršeno. Pođi sa mnom s planina Libanona, napustimo Libanon, zaručnice moja! Spusti se s vrhova visokih gora, siđi s Amane, Senira i Hermona. Izađi iz lavljih pećina, iz leopardovih jazbina. Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice, otela ga jednim svojim pogledom. Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice. Kako je zanosno tvoje milovanje, moja voljena zaručnice! Tvoja je ljubav slađa od vina, a miris tvojih parfema bolji je od mirisnog bilja. S tvojih usana kapa med, moja nevjesto, a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko. Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši. Lijepa si, zaručnice, voljena moja, kao privatan vrt ili skriven izvor. Ti si kao voćnjak zrelih narova, pun biranih plodova, kane i narda. Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet, stabla najboljih začina, tamjana, smirne i aloja. Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode, potok što teče s planina Libanona.
Pjesma nad pjesmama 4:1-15 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Gle, lijepa si ti, ljubavi moja, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica koje su između uvojaka tvojih. Kosa ti je kao stado koza koje su se pokazale s gore Gilead. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih koje s kupanja odlaze: gdje svaka rađa blizanke i nijedna među njima nije jalova. Usne su tvoje kao vlakno od grimiznog prediva i govor ti je mio, kao kriške nara tvoje su sljepoočice između uvojaka tvojih. Vrat ti je kao kula Davidova, sagrađena kao oružarnica gdje na njoj visi tisuću štitnika, sve štitovi junaka. Tvoje su dvije dojke kao dvije mlade srne, koje su blizanke, koje pasu među ljiljanima. Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, odvest ću se na goru smirne, na brdo tamjana. Lijepa si ti, ljubavi moja, i nema ljage na tebi. Pođi sa mnom s Libanona, suprugo moja, sa mnom s Libanona. Pogledaj s vrha Amane, s vrha Šenira i Hermona, iz lavljih jazbina, s planina leopardovih. Srce si mi otela, sestro moja, suprugo moja, srce si mi otela jednim pogledom svojim, jednim lančićem na vratu svome. Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro moja, suprugo moja! Koliko li je ljubav tvoja bolja od vina, i miris pomasti tvojih od svih mirodija. Usne tvoje, suprugo moja, kaplju poput saća; i med i mlijeko su ti pod jezikom, a miris odjeće tvoje je kao miris libanonski. Vrt zatvoren je sestra moja, supruga moja, izvor zatvoren i studenac zapečaćen. Mladice su tvoje voćnjak nara s ugodnim plodovima, kamfor s nardom, nard i šafran, mirisni rogoz i cimet, sa svim stablima tamjanovim, smirna i aloj, sa svim najboljim mirodijama, studenac vrtova, izvor žive vode i potoci s Libanona.