Onda mi je rekao: »Gotovo je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Tko god je žedan, ja ću mu dati da besplatno pije iz izvora vode koja daje život. Pobjednici će naslijediti sve to, ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moja djeca. No kukavice, nevjernici, mrzitelji, ubojice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci — njihovo je mjesto u vatrenom jezeru gorućega sumpora. To je druga smrt.«
Tada je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam posuda napunjenih sa sedam posljednjih pošasti. Rekao mi je: »Dođi! Pokazat ću ti zaručnicu, Janjetovu ženu.« I anđeo me u Duhu poveo na veliku i visoku planinu. Pokazao mi je sveti grad Jeruzalem kako silazi s Neba od Boga. Grad je sjao Božjom slavom. Njegov je sjaj bio poput velikoga skupocjenog kamena, kao kristalno čist jaspis. Imao je širok i visok zid s dvanaesterim vratima. Na vratima je bilo dvanaestorica anđela i imena dvanaest izraelskih plemena. Troja su se vrata nalazila na istoku, troja na sjeveru, troja na jugu, a troja na zapadu. Gradske su zidine bile sagrađene na dvanaest kamenova temeljaca. Na njima je pisalo dvanaest imena Janjetovih dvanaestorice apostola.
Anđeo, koji mi je govorio, imao je zlatni štap za mjerenje da može izmjeriti grad, njegova vrata i njegove zidine. Grad je bio sagrađen u obliku četverokuta. Dužina mu je bila jednaka širini. Anđeo je izmjerio grad štapom. Bio je dugačak dvije tisuće dvjesto kilometara, širok dvije tisuće dvjesto kilometara i visok dvije tisuće dvjesto kilometara. Zatim je anđeo izmjerio njegove zidine. Bile su dugačke sedamdeset i dva metra, mjereno ljudskom mjerom koju je anđeo koristio. Zidine su bile od jaspisa. Grad je bio od čistog zlata, kao čisto staklo. Temelji su gradskih zidina bili ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda. Peti je temelj bio od oniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizoprasa, jedanaesti od hijacinta, a dvanaesti od ametista. Dvanaest je vrata bilo dvanaest bisera; svaka vrata od jednoga bisera. Gradske su ulice bile od čistog zlata, jasne kao staklo.
U gradu nisam vidio nikakav hram. Gospodar Bog Svevladar i Janje bili su njegov hram. Gradu nije potrebno ni Sunce, ni Mjesec da mu daju svjetlo. Božji ga sjaj rasvjetljuje, a Janje mu je svjetiljka. Narodi će hodati po njegovom svjetlu, a zemaljski kraljevi donijet će svoju slavu u grad. Njegova vrata neće se nikada danju zatvarati, a noći neće biti. U grad će biti doneseno sve blago i slava i čast svih naroda. U njega neće ući ništa nečisto niti itko tko čini gadosti ili govori laži. Ući će samo oni čija su imena zapisana u Janjetovoj Knjizi života.