Psalmi 78:40-72

Koliko su se bunili protiv njega i žalostili ga u pustinji! Stalno su iznova iskušavali Boga i zadavali bol svecu Izraelovom. Nisu se sjećali njegove moći — onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja, ni znakova koje je učinio u Egiptu, njegovih čuda u kraju oko Soana. U krv je pretvorio rijeke i potoke i nitko nije iz njih mogao piti. Rojeve muha poslao je da ih grizu i žabe da im zagorčaju život. Usjeve im je predao nametnicima, plod njihove muke skakavcima. Lozu im je zatukao tučom, njihove divlje smokve mrazom. Njihova goveda izložio je tuči, a stoku munjama. Poslao je na njih svoj žestoki gnjev, srdžbu, bijes i nevolju. Anđela zatirača poslao je na njih, dao je oduška svome gnjevu. Život im nije poštedio smrti, nego ih je predao pomoru. Pobio je sve prvorođeno u Egiptu, najstarije sinove u Hamovim šatorima. Ali svoj narod izveo je kao ovce i kroz pustinju ih poveo kao stado. Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili, a more je prekrilo njihove neprijatelje. Doveo ih je u svoju Svetu zemlju, na ovu goru koju je svojom snagom osvojio. Pred njima je istjerao narode. Užetom je izmjerio i razdijelio nasljedstvo plemenima Izraelovim i dao da se nastane u svojim šatorima. Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga i stalno se bunili protiv njega. Nisu se držali njegovih propisa. Iznevjerili su ga kao i njihovi preci, nepouzdani kao iskrivljen lûk. Ljutili su ga jer su se klanjali idolima i nevjerom ga činili ljubomornim. Kada ih je Bog čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrael. Napustio je svetište u Šilu, šator u kojem se nastanio među ljudima. Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza, predao im je znak svoje slave. Svoj narod je predao maču, razjaren na svoj posjed. Vatra je proždrla njihove mladiće, a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu. Svećenici su im pali od mača, a udovice nisu stigle ni zaplakati. Tada se Gospodar prenuo, kao od sna, kao ratnik koji se trijezni od vina. Potisnuo je svoje neprijatelje, predao ih vječnoj sramoti. Potom je odbacio Josipov šator i nije izabrao Efrajimovo pleme, nego je izabrao pleme Judino, goru Sion, koju je zavolio. Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko, kao zemlju, da traje dovijeka. Izabrao je Davida, svog slugu; našao ga je kod ovaca i odatle uzeo. Doveo ga je od ovaca dojilica da na ispašu vodi Jakova, njegov narod, Izraela, njegov posjed. I napasao ih je čistog srca, vodio ih je vještim rukama.