Slava BOGU, mojoj stijeni,
vježba me za borbu, sprema za rat.
On je moja ljubav, moja tvrđava,
moja utvrda, moj izbavitelj.
On je moj oklop i sklonište,
narode mi dovodi pod vlast.
BOŽE, što su ljudi da o njima brineš,
što je čovjek da misliš na njega?
Ta čovjek je kao dašak,
prolazan kao sjena.
BOŽE, razgrni nebesa i siđi,
planine dodirni da se zadime.
Sijevni munjom, rasprši neprijatelje,
neka pred tvojim strijelama bježe.
Posegni rukom s visine i spasi me!
Ne daj da nestanem u dubinama,
oslobodi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
Bože, pjevat ću ti novu pjesmu,
slaviti i svirati na žicama harfe.
Ti odlučuješ koji će kralj odnijeti pobjedu,
od oštrog mača spasio si svog slugu Davida.
Izbavi me iz ruku stranaca!
Jer, svi su oni lažljivci,
lažu i kad se zaklinju.
Daj da nam sinovi rastu jaki kao hrastovi,
a naše kćeri lijepe kao klesani stupovi.
Neka su nam žitnice pune svega,
a livade ovcama i tisućama janjaca.
Daj da su naša goveda krupna i plodna,
neprijatelj da nam ne ulazi u grad
i zarobljenike ne odvodi,
da se na ulicama ne čuje plač.
Blago narodu s takvim blagoslovom,
sretan je narod nad kojim je BOG.