Psalmi 141:1-10

Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni! Čuj mi glas kad zovem upomoć. Prihvati moju molbu kao miris tamjana, dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu. Postavi mi stražu na usta, BOŽE, ne daj da govorim uludo. Ukloni u meni svaku želju za zlom, za lošim djelima i krivim društvom. Udalji me s njihovih gozbi. Ako me pravednici kore u ljubavi, njihove riječi rado ću prihvatiti. Ali ne želim čast od loših ljudi, moja je molitva uvijek protiv njih. Kad njihove suce okrutno pobiju, svi će znati da sam bio u pravu. Kao što orač zemlju ore i rasipa, i naše će kosti biti rasute u grob. Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE, k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me. Čuvaj me od zamki koje su mi postavili, ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi. Neka zli upadnu u svoje mreže, a ja ću neozlijeđen pobjeći.