Psalmi 10:1-18

BOŽE, zašto si tako daleko? Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje? Zli oholo progone siromašne. Neka se zapletu u svoje zamke! Razmeću se svojim žudnjama, pohlepni su i BOGA proklinju. Preponosni su da bi Boga slijedili, misle: »Bog ne gleda što radimo«. Uvijek uspiju u svemu što čine. Tvoji su im zakoni neshvatljivi, izruguju sve svoje neprijatelje. Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi, nesreća nas neće zadesiti.« Govore pogrde, prijetnje i laži, njihove riječi tlače i uništavaju. Čekaju u zasjedi pored sela, u tajnosti ubijaju nevine, traže bespomoćne žrtve. Vrebaju kao lavovi u zasjedi, da zgrabe bespomoćan plijen. Jadnika uhvate u zamku i odvuku. Njihove žrtve ruše se i padaju, svladane u surovom napadu. Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog, ne gleda me i ništa ne vidi.« Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto! Sjeti se patnje nedužnih! Zašto bi zlikovac prezirao Boga? Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti? Ali ti vidiš svu muku i jad jer gledaš slaboga i zaboravljenoga. U tebe se on uzdaje jer ti si onaj koji mu pomaže. Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu. Kazni ih za njihove zločine, spriječi da i dalje tako rade. BOŽE, ti si kralj zauvijek! Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati. Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih, ohrabruješ ih i pažljivo slušaš. Braniš siročad i zlostavljane, da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.