Mudre izreke 7:6-27

Jednom sam s prozora svoje kuće gledao van, kroz rešetku. Promatrao sam neiskusnu mladež i primijetio mladića bez pameti. Hodao je ulicom kraj njenog ugla i krenuo prema kući grešne žene. Bio je suton, pri kraju dana, i spuštala se noćna tama. Ususret mu je izašla žena odjevena kao prostitutka, s lukavim namjerama. Bila je raspuštena i drska, nije se držala svoga doma. Čas na ulici, čas na trgu, na svakom je uglu vrebala. Mladića je dohvatila i poljubila pa mu besramno rekla: »Imam mesa od žrtve slavljenice, ispunila sam svoje zavjete. Zato sam ti izašla u susret, željno sam te tražila i našla. Ukrasila sam krevet lijepim pokrivačima, plahtama od egipatskog platna, namirisala sam ga smirnom, alojom i cimetom. Hajde da do jutra ljubav vodimo, da se ljubavlju naslađujemo! Muža mi nema kod kuće, na dalek put je otišao. Ponio je sa sobom puno novca i neće ga biti barem dva tjedna.« Nagovorila ga je uvjerljivim riječima, slatkorječivošću ga je zavela. Nepromišljeno je za njom krenuo, kao što vol ide na klanje, kao što jelen upada u stupicu, pa mu strijela probode utrobu, kao ptica koja ulijeće u zamku, ne znajući da će ga koštati života. Zato me slušajte, sinovi, obratite pažnju na moje riječi! Ne dajte srcu da skrene na putove grešne žene, nemojte zalutati na njezine staze. Jer, mnoge je ona uništila, brojne žrtve je uzela. Njena kuća je put do groba koji se spušta u odaje smrti.