Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega — to je ono što ga onečišćuje.«
Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«
Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka — to je ono što ga onečišćuje. Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«
Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.
Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«
No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«
Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«
Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.
Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.
Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!« — što znači »Otvori se!« Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.
Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«