Marko 7:14-37
Marko 7:14-37 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega — to je ono što ga onečišćuje.« Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.« Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka — to je ono što ga onečišćuje. Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.« Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri. Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.« No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.« Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.« Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje. Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega. Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!« — što znači »Otvori se!« Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti. Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«
Marko 7:14-37 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I kad je dozvao sve te ljude k sebi, govorio im je: “Poslušajte me svi i shvatite! Nema ništa izvan čovjeka što bi ga, ulazeći u njega, moglo onečistiti, nego što iz njega izlazi, ono onečišćuje čovjeka. Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!” A kad je od naroda otišao i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali u vezi te usporedbe. Tada im je rekao: “Zar ste i vi tako nerazumni? Ne uviđate li da sve što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, jer mu ne ulazi u njegovo srce nego u trbuh i odlazi u zahod, čisteći tako sva jela?” Onda je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to onečišćuje čovjeka. Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva, krađe, pohlepa, opakost, prijevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, ludost. Sva ova zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” Zatim je ustao i otišao odande na granice Tira i Sidona, te ušao u neku kuću; nije želio da to netko sazna, ali se nije mogao sakriti, jer je neka žena, čija je kćerkica imala nečistog duha, čula za njega i došla te pala pred njegove noge. Ta je žena bila Grkinja, Sirofeničanka rodom; i zaklinjala ga je da istjera đavla iz njezine kćeri. Ali joj je Isus rekao: “Pusti najprije da se nasite djeca; jer nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!” A ona je odgovorila i rekla mu: “Da, Gospodine, ali i psići pod stolom jedu od dječjih mrvica.” Nato joj je rekao: “Zbog te riječi idi, izašao je đavao iz tvoje kćeri!” A kad je došla svojoj kući, našla je da je đavao izašao, a njezina je kći ležala na postelji. Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola. I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku. A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika. I kad je pogledao u nebo, uzdahnuo je te mu rekao: “Effatha!”, to jest: “Otvori se!” I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio. I naložio im je da nikome ne govore; ali što im je više nalagao, oni su to još više razglašavali i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemima da govore!”
Marko 7:14-37 Knjiga O Kristu (KOK)
Tada Isus pozove mnoštvo i reče im: “Slušajte me svi i nastojte shvatiti! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, ali onečišćuje ga ono što iz njega izlazi. Slušajte, kad već imate uši!” Zatim ode od mnoštva u kuću, a učenici ga zamole da im objasni prispodobu. “Zar ni vi ne razumijete?” upita ih on. “Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ono što u njega uđe izvana jer ne ide u srce, već odlazi u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!” Tim je riječima sve vrste hrane proglasio čistima. Zatim još reče: “Čovjeka onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine. Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, bludnost, krađa, ubojstvo, preljub, pohlepa, zloća, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost. Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka prljaju i čine ga nečistim pred Bogom.” Nakon toga Isus iz Galileje ode u tirski kraj te uđe u neku kuću ne želeći da itko sazna da je ondje. Ali nije se mogao skriti. Odmah mu dođe neka žena koje je djevojčicu opsjeo nečist duh i padne ničice pred njim. Bila je ona poganka, rodom Sirofeničanka. Preklinjala ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri. Isus joj reče: “Prije bih trebao pomoći vlastitom rodu—Židovima. Nepravedno je uzeti kruh djeci i baciti ga psima.” Ona odgovori: “Istina je, Gospodine, ali čak i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.” “Zbog toga što si rekla,” reče joj Isus, “možeš ići. Zli je duh izišao iz tvoje kćeri.” Kad je žena stigla doma, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izišao. Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa. Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga. On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik. Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: “Otvori se!” Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti. Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali. Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: “On čini divne stvari—čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”