Neki čovjek iz Cirene prolazio je onuda vraćajući se s polja. Zvao se Šimun, a bio je otac Aleksandra i Rufa. Vojnici su ga prisilili da nosi Isusov križ. Zatim su Isusa doveli na mjesto koje se zove Golgota, što znači Lubanja. Dali su mu da pije vino pomiješano sa smirnom, ali ga on nije htio uzeti. Tada su ga razapeli. Podijelili su njegovu odjeću i bacili kocku da vide tko će što dobiti.
Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro. Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.« Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane. Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana? Siđi s križa i spasi sam sebe!«
Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti.
U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata. U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?« — što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«
Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju!«
Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«
A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.
Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«