Marko 11:12-25

Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao. Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe. Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’? A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’.« Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada. Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.« Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao — Bog će mu to i učiniti. Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.«