Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«
Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«
Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«
Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«
Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«
Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«
Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.
Isus je tada krenuo odande i otišao na obalu Galilejskog jezera, a zatim se popeo na brdo i sjeo.
Prišlo mu je silno mnoštvo, dovodeći hrome, slijepe, osakaćene, gluhonijeme i mnoge druge bolesnike. Položili su ih na zemlju do Isusovih nogu i on ih je ozdravio. Narod se divio kad je vidio da gluhonijemi govore, osakaćeni ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, pa je slavio Izraelovog Boga.
Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: »Žao mi je naroda. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Ne želim ih odavde poslati gladne, da ne bi klonuli na putu.«
Tada su mu učenici rekli: »Gdje bismo na ovako pustome mjestu nabavili dovoljno kruha da nahranimo toliki narod?«
A on ih je upitao: »Koliko imate kruhova?«
»Sedam kruhova i nekoliko ribica«, odgovorili su mu.
Isus je naredio ljudima da sjednu na zemlju. Zatim je uzeo sedam kruhova i ribice, zahvalio Bogu i razlomio ih te ih dao učenicima, a učenici narodu. Svi su jeli dok se nisu nasitili. Učenici su zatim uzeli ostatke hrane i njima napunili sedam košara. Bilo je ondje četiri tisuće ljudi koji su jeli, ne ubrajajući žene i djecu. Nakon što je Isus poslao narod kući, ušao je u lađu i otišao na područje Magadana.