Luka 23:1-56

Zatim su ustali i odveli Isusa k Pilatu. Tamo su ga počeli optuživati: »Ulovili smo ovog čovjeka kako zavodi naš narod. On je protiv toga da se caru plaća porez, a sebe naziva Kristom, kraljem.« Pilat je upitao Isusa: »Jesi li ti židovski kralj?« Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.« Tada se Pilat obratio vodećim svećenicima i narodu: »Ne vidim nikakvu krivnju na ovom čovjeku.« No oni su bili uporni i govorili su: »On cijelu Judeju diže na noge svojim učenjem. Počeo je u Galileji i došao sve do ovamo.« Kad je Pilat to čuo, upitao ih je, je li Isus Galilejac. Kad je saznao da Isus ulazi pod Herodovu vlast, poslao ga je k njemu. Herod se u to vrijeme također nalazio u Jeruzalemu. Kad je Herod ugledao Isusa, vrlo se obradovao jer ga je već godinama želio sresti. Čuo je za njega i nadao se da bi mogao uživo vidjeti kako izvodi neko čudo. Herod je Isusu postavio mnogo pitanja, ali mu Isus ni na jedno nije odgovorio. Vodeći svećenici i učitelji Zakona stajali su tamo i žestoko optuživali Isusa. I Herod se, zajedno sa svojim vojnicima, s prezirom ophodio prema Isusu i ismijavao ga. Kada su Isusa obukli u bijelu odjeću, Herod ga je poslao natrag k Pilatu. Toga su se dana Herod i Pilat sprijateljili, a prije toga su bili neprijatelji. Pilat je sazvao vodeće svećenike, židovske vođe i narod pa im rekao: »Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da je zavodio narod. Ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao nikakve osnove za optužbe koje ste iznijeli protiv njega. A nije ih našao ni Herod jer ga je poslao natrag k nama. Kao što vidite, on nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. Dakle, naredit ću da ga izbičuju i puste.« No svi su uglas zavikali: »Pogubi ga! Oslobodi nam Barabu!« Baraba je bio bačen u zatvor zbog dizanja pobune u gradu i ubojstva. Pilat se opet obratio narodu jer je želio osloboditi Isusa, ali svjetina je uporno vikala: »Razapni ga, razapni ga!« Pilat im se obratio i treći put: »Ali kakvo je zlo učinio ovaj čovjek? Ne nalazim na njemu nikakvu krivnju. Ne zaslužuje smrt. Kaznit ću ga i zatim pustiti.« No oni su i dalje vikali i tražili da ga razapne. Njihova je vika postala tako zaglušujuća da je Pilat odlučio udovoljiti njihovu zahtjevu. Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, onoga koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa im je predao u ruke da učine s njim što žele. Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom. Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’ Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?« Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!« Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!« A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!« Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.« Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.« Čim je to rekao, izdahnuo je. Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.« Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali. Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora. Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.